VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)

Strana - 153

153 1561. pisao Ivanu Lenkoviću, vrhovnomu kapetanu carske vojske u Slavoniji. Kralj naime Lenkoviću zapovijeda, neka drugim franjevačkim samostanima u Slavoniji predade one posjede, koji pripadahu napuštenomu samostanu u trgovištu Koprivnici. Početkom mjeseca kolovoza god. 1575. provališe Turci u Podravinu, gdje su robili i palili oko Koprivnice, Rasinje, Kuzminca, Ludbrega i Martijanca prema Varaždinu. Tom prigodom spališe Turci takodjer koprivničko predgradje Miklinovec. Tu bijaše stara župna crkva sv. Nikole, koja se spominje već godine 1334. Po običaju tadašnjeg vremena bijaše oko župne crkve groblje, te se u Miklinovcu još do nedavna iskapahu kosti, po čemu se može odrediti takodjer mjesto, gdje je nekada stajala župna crkva. Čim je ova crkva god. 1575. izgorjela, uzeše Koprivničanci župnom crkvom smatrati bivšu franjevačku crkvu blažene djevice Marije, koja se crkva nalazila u samoj tvrclji, t. j. unutar bedema koprivničkih. Početkom 17. vijeka ispraznilo se mjesto gradskoga župnika u Koprivnici. Ovu priliku upotrijebi Franjo Drašković, provincijal franjevačke provincije sv. Marije. On pošalje u Koprivnicu fratra Pavla Pribojevića, koga imenuje takodjer gvardijanom obnovljenoga samostana koprivničkoga, kako dokazuju isprave od 3. travnja 1607. i 25. ožujka 1610., što ih je god. 1780. u arkivu vidio fra. Bonaventura Jenewein. Ipak se o. Pavao Pribojević nije u Koprivnici mogao održati, već je franjevačka crkva ostala i nadalje župnom crkvom. Kasnije su Franjevci još dvaput pokušali, da se vrate u Koprivnicu. Prviput bijaše to godine 1635., kada se u Varaždinu sastalo povjerenstvo, da riješi neka krajiška pitanja. U tome povjerenstvu sjedila su 4 Hrvata i 3 Nijemca. Franjevci zamoliše povjerenike, neka njima vrate crkvu bi. djevice Marije i ruševni već samostan u Koprivnici. Povjerenstvo pronadje ovu molbu opravdanom ; zato 3. rujna 1635. izdade odluku, da se Franjevcima imade vratiti sve, što je nekada bilo njihovo u Koprivnici. — Ali ova odredba