VJESNIK 12. (ZAGREB, 1910.)

Strana - 48

Turopoljski „župan". Od prvoga časa kako se je staro pleme turopoljsko nastanilo u današnjoj svojoj postojbini i razvilo se do plemenske zajednice — župe — valja da je imalo svog poglavicu, starješinu, što ga pisma XIII. vijeka zovu „comes terrestris", a kasnije „zuppan", „suppanus" i napokon „župan" plem. općine Turopolja (Campi Zagrabiensis, Campi Turopolya). Kad su 26. maja god. 1278. u Zagrebu na hrvatskom saboru, a pod predsjedanjem tadanjega bana cijele Slavonije Nikole, popisane sloboštine i običaji Turopoljaca (iobagionum castri zagrabiensis), naročito se naglasuje, da su to stara njihova preimućtva i sloboda, a odobrenje hrvat, plemstva veli opet, da ovu slobodu uživaju Turopoljci „od vremena komu nema pametara" (a tempore cuius memoria non extat). U nizu ovih sloboda govori se i o županu te njegovoj vlasti i sudbenosti. Naročito se pako naglasuje, da se župan (comes terrestris) bira svake godine iz njihove sredine i to njihovom zajedničkom složnom voljom. Čast županovu zovu „županstvom — županijom" (comitatus). Dakle vidimo, da je ta uredba župana opstajala u Turopolju od pamtivijeka.

1 Prvi poznati župan turopoljski bio je Volislav god. 1257.

2 Stariji nam nije poznat nijedan. Župan turopoljski (comes terrestris) stajaše već i u najranije poznato nam doba u nekom podredjenom odnošaju prema županu županije zagrebačke, koji je u XIII. vijeku istovjetan sa banovim sucem (iudex, iudex Zagrabiensis). To je razumljivije i s toga, što su Turopoljci nekoč spadali pod zagrebački grad (castrum), kojim je upravljao župan (comes). Za to evo god. 1257. zove župan zagrebački Tiburcij turopoljskog župana Volislava svojim županom (Wolizlai terrestris corn itis nostri).

3 1 Laszowski, Codex Turop. I. 30,—31. — oznakom sveska i stranice. 2 I. 13. * I. 13. Dalje citirat će se to djelo samo