VJESNIK 12. (ZAGREB, 1910.)
Strana - 249
249 mit Unns rechts gethan, das du die Sachen an Unsers freundlich geliebten Vetters Mathiasen Erzherzogen zu Oesterreich Liebden umb mehrer nothwendigen Einsechung willen gelangen lassen ; wie wir dann auch bei deroselben, wber das es berait vorher beschehen, an yezo nochmaln vetterlich angelangt, die von Irer Khay. Mat. dir, zu der dir anvertrauten Banatischen Gränizen mehrern bestergkhung von neuem verwilligten Khriegs Volckhs anerbotnen dargebenden Suma gelts Werbung willen ehist zuezufurdern, vnd dich darmit zumall bei des weessens jetziger üblen beschaffenhait nit ohne hulff zulassen. Sein dir daneben mit genaden wolgewogen. Geben in unnser Statt Graz, den dreyssigisten Juny Anno (Tausend) Sechshundert und funff. Ferdinandt m. p. Ad mandatum serenissimi domini archiducis proprium. Nadbiskupski arhiv u Zagrebu. Politicum 6\70. Priopćio Vjekoslav Klaić. Borba za Samobor god. 1625. I/ Na hrvatskom saboru, koji se 5. ožujka 1625. držao u Varaždinu, prosvjedovahu nunciji grofova Stjepana i Sigismunda Erdeda protiv toga, što je barun Nikola Drašković sa svojom suprugom Elizabetom rodjenom Erdedi nasilno provalio u grad Samobor, te iz obiteljske riznice ugrabio neke stvari, vrijedne mnogo tisuća forinti, pa to kod sebe zadržao. Protiv toga ustade nuncij baruna Nikole Draškovića i njegove supruge Elizabete, sestre spomenutih grofova Erdeda. Ovaj nuncij obranio je svoga gospodara, koji da nije u grad Samobor provalio nasilno, već je na temelju darovnice (miraza) i prodaje (ugovora) grofova Erdeda okupirao svoj dio u gradu Samoboru. Nasilje je naprotiv počinio upravo grof Sigismund Erdedi. On je naime s oružanom silom i sa zemaljskim haramijama opsjedao baruna Nikolu Draškovića i njegovu ženu Elizabetu Erdedi u gradu Samoboru; podjedno je okupirao i zadržao ne samo svoj dio, već takodjer dijelove svoje braće Ivana i Stjepana Erdeda protiv jednom već učinjene pogodbe. (Zapisnici hrvatskih sabora u kr. zem. arkivu, knjiga II. str. 226.) Dr. Rudolf Horvat. Vojničko nasilje u Bregima kod Ivanića. \y Hrvatski sabor, koji se 21. veljače 1629. držao u Zagrebu, zaključio je, da odsada u čitavoj kraljevini Hrvatskoj ima kod mjerenja vina i žita vrijediti jedino zagrebačka mjera. Pokoravajući se ovoj odredbi sabora hrvatskoga, uveo je zagrebački biskup Franjo Ergelski novu mjeru takodjer na svome imanju Bregi kod Ivanića. Ondje se biskupsko vino prodavalo : jedna „pinta" za 10 denara. (Denar bijaše sitan srebren novac; 100 denara činilo je 1 ugarsku forintu ili dukat.) Čini se, da je nova mjera bila manja od stare mjere, koja je prije vrijedila u Bregima. Radi toga postadoše nezadovoljni njemački vojnici, koji su tada Činili krajišku posadu u Ivanićgradu. Ovi naime vojnici redovito kupovahu biskupsko vino u Bregima. Privolom kapetana ivanićkoga provale vojnici na biskupsko imanje u Bregima, gdje nasilno sebi prisvoje sve vino, te ga do kapi ispiju, a da nijesu platili ni jedan denar. Radi toga nasilja potužio se biskup Franjo Ergelski 14. siječnja 1630. na hrvatskom sa-