VJESNIK 12. (ZAGREB, 1910.)

Strana - 244

244 Str. 105. r. 14. odozdo: trovaranno al vomito mj. torw^ranno al vomito. Imade još sila drugih ovima sličnih pogrešaka, koje odaju ili nemar ili neznanje u čitanju. Nu jedna neoprostiva pogreška se je izmakla izdavaču priloga, kad je na čelu izvještaja istoga Leonardisa iz godine 1641. napisao ovo: „Francesko Leonardis arkidjakon trogirski Francescu Bolici. rektoru mletačkomu u Kotoru. Opisuje mu, što je na svom putu kao apostolski vizitator saznao o gusarenju Kaića iz Dulcinja (Ulcinja)'

1

. Kako se iz ovoga vidi, izdavač napisao je velikim slovom „Kaići" pak bi se prema tome moglo misliti, da su Kaići neka obitelj, koja je gusarila po obalama Albanije. Nije dužan ni učenjak znati, da je kajić jedna osobita vrsta ladje, najpoznatija u cijeloj Dalmaciji i hrvatskom primorju. Ko se je samo jedan put vozio po našem moru, znade, da je kajić ladja. Nu i bez toga predznanja sama isprava ovdje priopćena nedvojbeno kaže, da se ovdje radi samo o ladjama kajićima, a nipošto o kakovoj obitelji Kaića. „Vostra Signoria Illma si ricorderà parimenti quando a Dolcigno non v' era kaichio alcuno. Si comincio a poco a poco introdurre prima 1' uso delle barchette a quattro remi per passare con quelli in Boiana, Mathia (?) e Drino, e poi di caichi con occasione di quali li piu desperati cominciorno (t. j. cominciarono) anco attendere al corso e svaleggi". (Vaše presvietlo Gospodstvo će se takodjer sjećati, kad u Ulcinju nije bilo nijednog kajića. Počele su se malo po malo uvadjati ladjice na Četiri vesla, da s njima udju u Bojanu, Matiju i Drinu, a za tim kajići, kojom prilikom najočajniji počeše se baviti gusarstvom i plijenjenjem). Ovaj sami ulomak, a cijeli je izvještaj dosljedan tomu, može svakomu jasno pokazati, da su kajići brodovi ili ladje za gusarenje a nipošto kakova obitelj Kaića. K. S. Cijena radnje i robe u Varaždinu g. 1705. J U gradskom arkivu varaždinskom čuva se knjiga: „Protocollum liberae et regiae civitatis Varasdinensis 1703.—1754." U toj knjizi na str. 13.—15. zapisana je odredba glede plaće težaka i rukotvoraca, te glede cijene razne robe. Ovu odredbu izdalo je gradsko zastupstvo i poglavarstvo na svojoj skupštini 1. ožujka 1705., a glasi doslovce ovako: Anno Domini 1705. die l. Marth in domo praetorea civitatis Varasdienis, pariter unanimi voto d. judicis, magistratus, fisci et communitatis, pro meliori circa mercenarios laboratores et operarios servando ordine, vitandisque confusionibus, statutum a modo inviolabiliter sub poena infradeclaranda observandum conditumque est: /. Težaci. Najpervo vu sakojačke feie težak, koteri svoj najem i plaću dole napisanu i specifikuvanu bude hotel imati, dužen bude taki, kak sunce iziđe, delati početi, i doklamgoder sunce čisto ne zajde, delà ne bude smel ostaviti. Ako li bi pak koteri suprot ovomu obćinskomu dokončanju ali kesneje dojduć ali raneje ostaveć delà vučinil, to vučinivši takov težak, koteri na dan za svoj najem 3 groše dužen bi i moral imati, groš jeden bude gubil i slo-