VJESNIK 12. (ZAGREB, 1910.)

Strana - 107

Zapisnici notara dobrinjskih od god. 1603. —1641. Dobrinj je grad, koji se nalazi na otoku Krku. Jedno je od najstarijih mjesta, koja se spominju u historiji hrvatskoga naroda. U njem je napisana oko god. 1100. najstarija hrvatska listina, o kojoj nešta pozitivna znamo. Iz dobrinjske listine pa iz bašćanske .ploče zaključujemo posve pouzdano, da se je upotrebljavalo glagolsko pismo, na otoku Krku već u 11. vijeku. Glagolsko se je pismo upotrebljavalo na otoku Krku nekoliko vijekova, gotovo sve do 19. vijeka. Zapisnici notara dobrinjskih od god. 1603.—1641., na koje sam naišao u arkivu Jugoslavenske akademije pod signaturom III. a. 36., napisani su

; također glagolskim pismom. Zapisnici ovi nalaze se uvezani u jednoj knjizi u četvrtini, korice su toj knjizi drvene i prevučene kožom. Napisani su na pergameni, samo je jedan zapisnik (br. 1.8.) napisan na papiru i naknadno je ušiven u ovu knjigu. Ja sam prepisao ove zapisnike redom^ kako se nalaze u knjizi. Numeracija zapisnika potječe od mene. U knjizi slijedi jedan zapisnik iza drugoga bez ikakve numeracije, samo što je između pojedinih zapisnika nešto prostora ostavljeno. Držim, da ovo nijesu bili službeni zapisnici dobrinjskih notara, već samo prijepisi iz službenih zapisnika za porabu porodice „Tanić", o kojoj se i porodici u tim zapisnicima radi. U tom mom mnijenju potkrepljuju me završeci pojedinih zapisnika, u kojima, se.redovno kaže: ,.Ja .nodar publik pravo i verno škuntrah s mojimi knjigami" ili „pisah i zneh iz at (= akata == spisa) nodarije" ili „pisah i zneh iz mojega protokola i bi znet pravo" ili „pisah i zneh z moga protokola pravo i verno" ili „pravo i verno zneh i skopijah iz ä. mojih (== at mojih = spisa mojih)" i t. d. Prema tomu vidimo, da su si u Dobrinj u barem imućnije porodice nabavljale prijepise iz službenih akata ili spisa o svom posjedu ili vlasništvu i te spise da su dale uvezivati u knjige. Prema tomu bile su takve knjige, porodične knjige o vlasništvu, njihove, te su se predavale od roditelja na djecu nekoliko vijekova. I tako je došla jedna ovakova knjiga u vlasništvo Jugoslavenske akademije malo ne iza tri sto godina. ' " '. Zapisnici nijesu pisani jednom rukom, već ih je pisalo više ruka, Nijesu napisani ni svi u jedan mah, već od zgode do zgode. Rekao bih, da u ovu knjigu nije nijedan zapisnik napisan prije god. 1630., pa da su stariji zapisnici od god. 1630. naknadno u ovu knjigu pre-