DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 91

91 naime običaj u dalmatinskim gradovima, da su se na blagdane pjevali hvalospjevi vladaru.

419

) Taj hvalospjev glasio u Zadru ovako: Exaudi Christe. Christus vincit. Christus régnât. Christus imperat. Paschali summo Pontifici et universali Papae salus et vita perpétua. Colomanno Ungariae, Dalmatiae et Chroatiae almifico Régi vita et Victoria. Stephano clarissimo Regi nostro vita et Victoria. Tu se dakle od ugarskoga, koji nosi i naslov kralja Dalmacije i Hrvatske,

420

) razlikuje posebni kralj Hrvatske i Dalmacije, a to je sin Kolomanov Stjepan. Sada nam je i razumljivo, zašto Koloman naročito ističe svoga sina u onoj stavci trogirske diplome: „mihi et filio meo . . . tributarii ne sitis". Krunidba ta obavila se bez dvojbe istim mahom i na istom krunidbenom saboru, kad se je i Koloman okrunio, jer je upravo njegova politika, da bude pravim i faktičnim hrvatskim kraljem sin mu Stjepan, samo tako mogla dobiti jasan izražaj. Valja da se Koloman sam ne bi bio dao ni kruniti, da mu sin ne bijaše još nejako dijete. Da nije bilo u intencijama Kolomanove politike nikoja realna unija izmedju ugarske i hrvatske države, dokazuje nam i ta prevažna činjenica, da Koloman svome naslovu : Rex Ungariae dodaje samo onda još : Chroatiae et Dalmatiae, kad za hrvatsko kraljevstvo izdaje povelje, dočim se u listinama, koje izdaje za Ugarsku, i nadalje služi samo naslovom: Rex Ungariae (ili Ungar orum).

42

1

) Karakteristično je i to, da taj isti kralj Stjepan II. u listini od god. 1124. izdanoj Trogiranima i Spjećanima, ne broji godine svoga ugarskoga vladanja, već broji godine po svom kraljevstvu hrvatsko-dalmatinskom t. j. od god. 1116., kad je pao Ordelafo Faledro.

422

) 419

) Tako nam pripovjeda Ivan Mletački (Pertz, SS. VII. 31—33, Rački: D. pag. 426), kako su g. 1000. odredili biskupi zadarski, krčki i rapski, da se u hvalospjevu spomene iza imena careva, ime dužda Petra Urseola, cf. Bogišić et Jireček : Liber statutorum civitatis Ragusii compositus anno 1272., Zagrabiae 1904. u Mon. hist. jur. slav. merid. vol. IX. p. LXIII. op. 2. 42

°) Kako n. pr. car Karlo V. nosi naslov kralja ugarskoga i hrvatskoga i prije i poslije izbora Ferdinandova. 421

) Fejêrpataky: Kaiman kirâly oklevelei, p. 77. — Još i Stjepan II. služi se u darovnici izdanoj za tihanjsku opatiju naslovom : Dei gratia Hungarie Rex, dočim kad potvrdjuje Trogiranima i Spljećanima njihova prava, služi se naslovom: Colomani regis filius, rex Hungarie, Croatie atque Dalmatie (Smičiklas: Cod. II. No 36. p. 37.). Listinu od 1124. izdanu opatiji sv. Benedikta (Knauz: Mon. Strig. I. 81), gdje dolazi naslov: Hungarie, Dalmatie, Croatie, Galicie, Bulgarieque rex, ne drži Fejêrpataky: Oklevelck li. Istvân korâbôl, Budapest 1895., p. 31. u ovoj formi autentičnom. •— Tek Bela II. počimlje općenito upotrebljavati naslov: Hungarie, Dalmatie et Crowatie rex, prem još i od Geze II. imamo listina, gdje se ovaj služi samo: naslovom Hungarorum ili Hungarie rex, kad izdaje listine, koje se samo Ugarske tiču; cf. Fejér: II. 117, 129, 152, 144; Wenzel: Cod. Arp. Cont. I. 56, 58, 60, 62; Knauz: o. c. I. 107, 116; Mon. Vat. Hung. I. IV. 573. *

îB

) non annos regni Hungarici, sed Dalmatici, quum in Dalmatia Dalmatisque hoc diploma dederit, illum numerare, scilicet ab anno 1118., quo caesus est Ordelaphus,