DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 87
87 unquam deberet fraudare, nec episeopum vel primatem aliquem nisi ab eorum vele electum illis dare, confirmavere. Ovo se je očito dogodilo na krunidbenom saboru, jer o čem drugom bi bili ondje raspravljali, nego li o sloboštinama države Ja dapače držim, da je pisac bilješke gornji pasus prepisao iz same zavjerne diplome ili ugovora, u čem me potkrepljuju u formalnom pravcu riječi: manu confirmavit propria, u stvarnom pako, što je obveza, da će izabranoga po narodu biskupa potvrditi, preuzeta iz privilegija danog gradovima: episeopum, quem elerus vel populus elegerit, ordinabo. (Doc. No. 16. p. 19. Trogirska diploma). 406 ) Da je kralj zavjernu prisegu položio, to nam dokazuje i dužd Ordelafo Faledro, kad u ugovoru sklopljenom godine 1118. sa Rabljanima, veli: Insuper taliter vos regere et manutenere .... sicut vobis Dalmatinis Colomanus rex Ungarie iuravit. m ) Dapače bi moći ustvrditi, da nije samo Koloman sklopio ugovor s hrvatskim plemenima i položio zavjernu prisegu, da nije dakle bio samo državopravni ugovor izmedju novo izabranoga kralja i naroda, nego i medjunarodnopravni ugovor izmedju Hrvata i Magjara, jer ista ova bilježka veli : nam prêter regem et episcopos et comités magnos, iuravere hoc idem et multi centurionum. A i ovo nam potvrdjuje dužd Ordelafo Faledro, kad veli u gore spomenutom ugovoru (Cod. No 27. p. 30): vos regere, sicut Colomanus rex iuravit suis cum arehiepiseopis, episeopis et comitibus. 408 ) Ovaj glasoviti sabor, valjda identičan sa inauguralnim saborom (salvo habito concilio listine od 1102.), držanje, kako Koloman g. 1102. grad Zadar još nije imao, van grada:, ante civitatem. Već Lucij gaje pomješao sa nekim crkvenim saborom, koji bi imali bili zajedno držati * 06 ) Fejêrpataky: o. c. p. 18. i Pauler: I. c. 332. isključivo radi navedenih po kronisti dostojanstvenika, osobito nadbiskupa Laurentija, hoće pomaknuti godine sabora od g 1102. naprijed. Ali osobe te nisu odlučne, čim ih pisac tek prema sjećanju bilježi, u čem je lahko mogao staviti osobe iz kašnjega sabora od g. 1111. (Smičiklas: Cod. II. No 19. p. 22.), gdje se je radilo lih o crkvenim pitanjima. —Krlnjavijevo prispodabljanje listina (Vjestnik arkiva II. p. 140 i si.), ne dokazuje ni najmanje, da je pisac crpao svoju bilješku iz rapske listine od god. 1111. Možda pisac sam i nije bio testis de auditu tog prvog sabora, kome je možda tek onaj prisustvovao, koji mu je to pričao (patre meo G. episeopo anitente). — Šuflaj je medjutim u Szâzadok 1905. autentičnost rapske listine od 1111. (Cod. No 19.) osporio, čime potpuno odpada mogućnost Kršnjavijeve hipoteze. 407 ) A imamo dokaz, daje zavjernica ta faktično i na pismu postojala, kad nam episkop Paulus i comes Oriens u istoj listini za ovu prisegu vele: „ut in breviario illo continetur." Breviarium znači Privilegium t. j. listina o privilegiju, cf. Lucius: o. c. III. c. V. p. 193. i0S ) Na spomen toga prevažnoga dogodjaja dade navodno Koloman crkvi rapskoj , zadarskoj i spljetskoj, svakoj po jedan zlatni krst. (Cod. II. No 21. p. 24.). Ovo je naravno samo tek priča.
