DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 84

84 „Dvanaest hrvatskih plemena imalo je u svojim rukama sva politička prava u državi hrvatskoj.

"

ш

) Oni se zovu hrvatski narod, i oni i samo oni se razumjevaju pod riječima: omnibus Chroatiae et Dalmatiae nobilibus collaudantibus.

sn

) Ugarski historičar Stjepan Horvat u svom djelu: Über Croatien als eine durch Unterjochung erworbene ungarische Provinz und des Königreichs Ungarn wirklichen Theil, Leipzig 1844., p. 52 hoće da nadje protuslovlje izmedju memorijala Tomina, koji govori ο 12 hrvatskih plemena i cap. VII. njegove povjesti, gdje se govori, da su Hrvati prigodom svoga dolaska brojali: Septem vel octo tribus nobilium. Ovo ipak nije nikoje protuslovlje, jer Toma tu go

vori, koliko je plemena (tribus, γενεαί) bilo prigodom dolaska Hrvata, dočim memorial jednostavno konstatuje, koliko je bilo ovlaštenih samostalnih plemena, koji su sklapali pacta conventa.

392

) Kako je od 7 ili 8 prvotnih plemena nastalo dvanaest, da li prirastom zemlje na pr. kod pripojenja posavske Hrvatske ili sjevernijih strana spram Bosne i istoka, ili nobilisanjem kojega podjarmljenoga plemena, ili možda tako, da se je koja odličnija obitelj

393

) počela smatrati posebnim plemenom, to je posvema irelevantno. I drugi su se narodi vrstali po plemenima. — Tako Konstantin Porphyrogenet veli, da je u Lebediji bilo Magjara sedam plemena: και οι μεν Τούρκοι γενεαί οπήρχον επτά. ύπηρχον έν αότοϊς βοέβοδοί τίνες. (De adm. imp. c. 38.). Ovim je još pridošlo pleme Kozara. — Tako je Pacinakita bilo osam plemena, (c. 37.). Kada se je Koloman sporazumio sa spomenutim 12 hrvatskim ple

menima, sklopljena su t. zv. pada conventa, koja nam žalibog sačuvana nisu, jer Tomin t. zv. memorijal je tek izvadak iz jednoga akta, koji je sačinjen na temelju pacta conventa. Izvadjeno je tuj samo ono, što češkoga originala)

: „Sappiate, que Giadralini rubellarono Giadra per lo consiglio del Re d' Ungheria ο con loro si rubello a Viniziani la Dalmazia tutta" (Atchivio storico Italiano, tomo VIII. p. 295). — Stoga je sasvijem osnovano na vrelima, kad veli Ran

zanus, da je Koloman zauzeo Dalmaciju

: „ipsis Dalmatis non invitis." Kad znamo, kako su voljeli dalm. gradovi Bizant odnosno Mletke, mora da je odlučan tuj bio legitimni naslov novo krunjenoga hrvatskoga kralja na Dalmaciju. 39

°) Klaić: Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeća, Rad, knjiga СХХХ. ρ. 16. 3!U

) Rački: D. No 124. p. 148. — Sr. i Klaić: Hrvatski bani za narodne dinastije, u Vjestniku arkiva I. 1899. p. 72. ж

) U ostalom cijela ova pripovjest Tomina ο 7 ili 8 tribusa, koja sjeća na Konstantina Porphyrogeneta pričanje ο petero braće i dvijuh sestara, nema ni onako za ozbiljnoga historičara drugi van bajke karakter, cf. Jagić: Ein Kapitel aus der Geschichte der südslavischen Sprachen, u Archiv für slavische Philologie, Berlin 1895. XVII. p. 55. 393

) Tako su na pr. Lapčani i Karinjani u istinu jedno pleme bili, pak su ćak i kod pacta conventa po jednom reprezentantu bili zastupani. Sr. osim spomenute rasprave Klaićeve, Rad 130, i Šišić: Kralj Koloman i Hrvati g. 1102., Zagreb 1907. pagina 54.