DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 82
82 Ako je ispravna godina 1102. u t. zv. tominom memorijalu 88 ' 1 ) tad moramo uzeti da su Hrvati opet otpali od Kolomana 388 ) pa kad se je nakon ruskoga rata spremao na Hrvatsku, dočekaše ga na Dravi oružanom vojskom, na što su sklopljena t. zv. pacta conventa. 884 ) Ova pacta conventa sklopljena su sa gledišta državopravnoga za čitav teritorij kraljevstva hrvatsko-dalmtainskoga, dakle i za slavonsku provinciju i dalmatinske gradove, t. zv. nekadanji thema Dalmatiae, ma da su ju sklopili samo reprezentanti od 12 hrvatskih plemena. Treba naime 382 ) Büdinger drži dodatak na koncu pripiska Tomina: „Et sic extitit ordinatum de anno nostre redemptionis MCII." pukom kombinacijom piščevom (o. c. p. 128, op 2). Huber: o. c. I. 329 drži, da datum nije ispravan. 383 ) Koloman bio je g. 1099. pod haličkim gradom Pfzemyslom hametom potučen, što je Hrvate svakako moglo obodriti, cf. SiMć: 1. c. I. 73. 384 ) Usvoji li se naše shvaćanje o znamenovanju i kronologičkom slijedu pojedinih dogodjaja, tada nema ni najmanje nesuglasice izmedju cap. XVII. historije solunske i memorijala, već dapače memorijal k ostalomu Tominovu pripovjedanju posve pristaje. Vladisclauo migrante, veli Toma u cap. 17., ad dominum .... Colomannus . . . proposuit totam terram usque ad mare dalmaticum suo dominio subiugare. Venit ergo cum multo armorum apparatu et optinuit ceteram partem Sclauonie, quae Vladisclauo fuerat praetermissa. To je prva ekspedicija Kolomanova, koja je svršila sa bitkom kod Gvozda, i koja je valjda svršila zauzećem Belgrada na moru, koji je bio stari hrvatski (ne dalmatinski t. j. nekoć bizantinski) grad. Kad je sada nakon ruskoga rata po drugi put htio Koloman u Hrvatsku, već na Dravi nadje vojsku i sklopi pacta conventa, kako pripovjeda memorijal. Kašnje nastavlja Toma u daljnjem cap. 17., kako je sada Koloman, sada već legitimni hrvatsko - dalmatinski kralj zauzeo i dobio dalmat. gradove. Ovi su naime gradovi svaki interregnum u Hrvatskoj upotrijebili, kako bi došli u savez sa Venecijom. Tako g. 1076., poslije kako je zarobljen Slavić, odmah sklapaju savez sa Mlečanima (arg. Rački: D. No 86. p. 101). Tako su i nakon smrti Stjepanove počeli obnavljati svoje odnošaje prema Veneciji, i počimlju u listinama spominjati cara (D. 128, 134), a u javnim molitvama cara spominju ća u 15. vijeku (Rambaud, o. c. p. 257) — a dužda nazivati: dux Venetie et Dalmatie atque Chroatie (D. 138, 139.). Iz ovoga razloga smatrao je Koloman oportunim, da malko pričeka zgodni čas glede dalmatinskih gradova, pa ih i nakon svoje krunidbe pusti na miru, videći: Dalmatarum animos ab Ungaris aversos, kao i obzirom na mletačku pomorsku silu. Taj pako čas smatrao je polag Lucija (III. c. IV. p. 185) nadošlim, kad su Mlečani skupa sa Dalmatincima pošli put Sirije. — I Hrvati vrlo su se teško sklonuli, da prime kralja tudje krvi. Ta već nam car Lav Mudri u svojoj taktici (M. H. K. §. 98, Meursius, §. 100) veli, da su slovenska plemena slobodna, da ne traže vlade nad drugima, al da se i sami neće pokoravati, a drugog vladara van od svoje krvi ne će da imaju, jer misle, da je bolje, da ih ganja ko od njihova roda: oby^ èxépui "f]8éo>ç TCSt^saS-ai YJ&EXOV, àXXà xpôitov xtvà saoxoïç. xpeïxxov yàp •^yoövxo àrcè TOÖ ap^ovxoç XTJÇ afjxâiv cpuX^ç tpâ-EtpEafrai. Ali kad su ga jednom okrunili, i tim priznali za legitimnoga kralja, tad su mu bili vjerni pak su pomagali predobiti za nj, kao za hrvatskoga kralja, romanske gradove, kojima bješe de jure sada gospodarom. Ovo su onda gradovi jedan za drugim i priznali, dobivši od kralja sloboštine. Ova privilegija daje im kralj jure regis croatici, pa i smatra kraljeve hrvatske krvi svojim pravnim pretšastnicima. Ovo legitimno pravo Arpadovaca bilo je i razlogom, što su Hrvati vjerno stajali uz svoga kralja za vrijeme Manuelovih ratova. Da je Koloman armorum vi svladao Hrvatsku, nit bi Hrvati stajali uz kralja protiv dalmat. gradovima, nit bi se kašnje za vrijeme Komnena borili za Arpadovce.
