DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 67

67 Kada je Petar restituiran, ustoličio ga je na krunidbenom saboru sam car Henrik Z/7.

308

) Ovdje već imademo i zavjernice trag u riječima: concessitque (scilicet caesar) petentibus Hungaris hungarica scita servari et consuetudinibus judicari. Dakako, da se ovdje prikazuje neki superioritet cara nad kraljem, što odgovara pretenzijam carske politike one dobe, kako gore razložismo. Ali svakako iz ovih riječi razabiremo i to, da se je račun vodio i o pravima naroda. Ali i Samuel Aba morao je položiti neku zavjernu prisegu, što vidimo iz riječi ugarskih poslanika, upravljenih na cara, kad mu se tuže na Abu: quod pro nihilo juramentum putar et, nobilesque, qui eum regem super se constituerant, contemneret.

3

'

9

) Iz činjenice, da Andrija L, koji je g. 1046. u gradjanskom ratu potukao i nasljedio Petra, nije bio odmah krunjen, ne može se ništa izvadjati, jer treba znati, da je Andrija iz početka pripadao poganstvu,

310

) pa je tek kašnje, povrativ se posije smrti svoga brata Levente kršćanstvu, krunjen na saboru u Albi.

sn

) Već smo gore spomenuli, kako je Andrija dao okruniti Salamona, još kao dijete

312

), i to privolom svoga brata Bele i njegovih si30S

) Thomae Ebendorferi de Hasenbach (rodjen izmedju 1395.—1404.) Chronicon austriacum u : Pez, Scrip. rer. austriacarum, tom. II. p. 700. Sr. dalje : Thuročeva kronika II. c. 37: Caesar .... Petrum regem, regali coronae plene restitutum et persacris insigniis S. regis Stephani more regio decoratum in regalem thronum manu sua deducens — sedere fecit. — Ako je Petar već prvi put, kad je zasio prestolje, bio krunjen, kako bi mogli naslućivati iz rijeci: post quem Petrus in regem coronatus est (Vita S. Gerardi, c. 17), i naslova cap. XXI. Muglenove kronike (M. G. Kovachich: Sammlung kleiner noch ungedruckter Stücke, Ofen 1805. I. p. 39): „wie der Kunig peter gekrönt wart zu einem ungarischen Kunig," tad je ovaj drugi ponovni krunidbeni sabor jasnim dokazalom, da je krunidba neminovni uslov za legitimnost vladavine. — Petar de Rewa : de sacra regni Corona commentarius (Schwandtner, II. p. 440) pobija shvaćanje, da bi Petar postao bio vazalom cara Henrika: „Quamvis nonnulli in ea sint opinione, quod (imperator) vectigalem fecerit sibi Hungariam." Ali sr. proti tomu Huber: Gesch. Oest. I. 188., koji veli da je car dao Petru Ugarsku samo doživotno. Da je Petar bio carev vazal, nema dvojbe. Sr. i Pauler: o. c. I. p. 89. 309

) Thuročeva kronika II. c. 37. Muglenova kronika, c. 25. Kovacićevoga izdanja p. 43. 31

°) cf. Pauler: A magyar nemzet torténete az Arpàdhâzi kirâlyok alatt. Budapest 1899. I. 93. i si. 3n

) Kovachich: Vestigia I. c. p. 42. 312) Vrlo je nevjerojatna interpretacij a Kovacičev a : Vestigia p. 50, po kojoj bina posebnom saboru (g. 1057.) bio designovan za kralja, dakle izabran, a na posebnom opet (g. 1058.) krunjen. U ostalom Kovacič svoje mnijenje sam označuje samo kombinacijom. Paulerovo (1. c. p. 429, op. 209) mnijenje, da je Salamon možda krunjen t. zv. krunom Konstantina Monomaha, nadjenom g. 1860. u Nyitra-Ivänki, nije ničim opravdano. Ovo je mnijenje prvi izrazio francuski arkeolog De Linas s razloga, što je na kruni slika sv. apostola Andrije (uz sv. Petra). Ovo je pravom osudio Ipolyi Arnold: A magyar szent korona, Budapest, 1886, p. 164. op. 5., jer se nikojem razlogu