DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 65

65 tome piscu mogli povjerovati, a prvo doba za njega i govori, 301 ) tada bi delacija kraljevskoga prava već samim nasljetstvom nastala. Ali već prvi nasljednici Stjepanovi nisu mu bili ni krvni rodjaci, tako da ne možemo nasljedno pravo priznatim smatrati. Tek u kasnije doba učvr­stilo se je pravo primogeniture, a tu je onda delacija i prije krunidbe­noga izbora nastala. Zanimivo je sa pravnoga gledišta pitanje, da li se je izbor napose obavljao, a onda usljedila krunidba, ili se je oboje u jednom aktu oba­vilo. Sv. Stjepana je naslijedio Petar, ali ovaj je već za života Stje­panova po ovom u dogovoru sa velikašima bio designovan, ili bolje reći kraljem utvrdjen. Hartwik nam naime 302 ) pripovjeda, da je sv. Stje­pan: accersitis episcopis et primiš palacii, primum cum eis tractavit de substituendo pro se rege, Petro videlicet sororis suae filio., 303 ) I Ivan arcidjakon gorički^) veli, da je Petar bio odredjen od sv. Stjepana za kralja, ako i Gizeli, Stjepanovoj udovi pripisuje ulogu vladarice na­301 ) Andriju I. nasljedio je brat Bela I., a ne sin Salamon, Gezu I. nasljedio je brat Ladislav, a ne sin Koloman. Za to i govori činjenica, što su se otci tako žu­rili, da okrune sinove. Sr. na pr. zebnju Andrije II., da mu sin bude krunjen, Katona: Epitome chronologica rerum hungaricarum, I. p. 402 : pontifex antistibus Hungariae prae­cepit, quatenus proli, quae regi nascetur — juramenium fidelilatis, ad mandatum pa­tris ipsius, sine difficultate praestent. A opet sr. s druge strane, gdje se Inocentij III. grozi Andriji II., da ako neće iti u križarsku vojnu : mortuo sine proie Emerico, regnum quod ipsi competeret, ad minorem fratrem esse devolvendum. — Spânyik: Hist. prag­matica regni Hungariae, p. 91. op. (Katona: Hist. critica, t. 4. p. 477). 302 ) Endlicher: Mon. Arp. p. 185. cap. 21. Schwandtner : I. p. 424. 303 ) I iz pripovjedanja Simona de Reza : Gesta Hunnorum et Hungarorum (Endlicher: Mon. Arp. p. 109), lin. II. c. 2. slijedi, da Petar nije bio izabran, a Kovachich: Vesti­gia p. 39, veli da nije bio ni krunjen, kadno je g. 1038. naslijedio Stjepana. Ali sr. Vita s. Gerardi: Endlicher, p. 226. 304 ) Rački: Doc. p. 472. Ocijene vrijednosti ove kronike vidi: Rački: Književnik, I. 548—557, Tkalčić: Monumenta hist. episcopatus Zagrabiensis II. pag. I. —XII. i Rad. Klate: Ocjena odlomka ili ljetopisa Ivana arcidjakona. Izvješće gimnazije zagrebačke 1873./4-, str 1—22., gdje veli, da je ta kronika falzifikat. Zatim: Klaić: Slavonija od X —XIII. stoljeća, Zagreb, 1882. p. 20—30. Klaić veli, da ova kronika ne može po ­ticati od pisca, koji je živio u 14. stoljeću, pošto se služi Thuročevom kronikom, sa­stavljenom u 15. stoljeću. Još manje, da može poticati od Ivana goričkoga, koji u svom „statutu zagrebačkoga kaptola" (Tkalčić: Monumenta II.) u nacrtu povjesti za­grebačke biskupije, nema ni slovca o tom, što nalazimo u tobožnjem odlomku kronike. Ugarski pisci Marczali: A magyar törtenet kutföi az Arpàdok korâban 1880. p. 132, i Pauler: A magyar nemzet torténete az ârpadhâzi kirâlyok alatt. I. 411. op. 45, ozna­čuju kroniku falzifikatom. Šuflaj: Szâzadok 1904. p. 511. squ. brani jû i veli, da je pi­sac crpao iz jedne kronike, koja je koncem XI. vijeka u Pečuhu nastala, i koja se je bavila historijom od početka vladanja Ladislavova. Osim toga da se služi sa Annales Altaichenses i Annales Stadenses, ijednom južno-dalmatinskom kronikom. — Ako je Klaić i pogrešio u pogledu Zeana, držim ipak njegove izvode, a i hipoteze obzirom na spo­menicu biskupa Nikole Sijepanića (Zelniczey), kako ih napominje na str. 29, vrlo vjerojatnima. 5

Next

/
Thumbnails
Contents