DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 50
BÔ rum. 248 ) Protivu toga nam ali govori arcidjakon toma, koji nazivlje Tomislava duxom. Da uzmognemo dobro ocijeniti Tominoga duxa prema papinom rexu valja nam istraživati, kako se je zvao hrvatski vladar u ovo davno vrijeme. Arapski pisac Ibn Rosteh (pisao prije godine 913. 249 ) veli, da je medju Sloveni najodličniji i najugledniji vladar nad vladarima, koga zovu „Svjatopolk;" ovaj je veći i mogućniji od subandsa, koji mu je zamjenikom. Perzijanac Gurdêzi (oko g. 1052.) veli, da si slovenski vladar postavlja krunu na glavu, a svaki da mu je pokoran. Većega vladara, da nazivlju Svj atopolkom, a zamjenik njegov zove se: sitvikh (subandš, župan). Ime SvAtopluk, Svatopluk, Svjatopluk, jest nedvojbeno sastavljeno iz „svetu/' što znaci žrtva, gotski hunsè, i „plükü/ što znači narod. 250 ) To bi dakle znamenovalo čovjeka, koji u ime puka žrtvu Bogu žrtvuje, dakle prvosveštenika (pontifex). Možda je dakle svetopluk bio nekad nomen appellativum, iz kojeg je onda nastao nomen proprium. Prema tome bi mogli tražiti prve početke vladarske vlasti u prvosvećeniku, 251 ) koji je zavladao nad županima, kao glavarima župa. Iz crkvenoga vladike bi prema tome postao svjetovni vladar. Da je slaba bila vlast vladike 2 * 2 ) 24S ) Glede uvoda Doc. 149, 1. p 146, već smo gore izložili, da ima ispravno glasiti ovako : Tamislao rege Chroatorum et Dalmatiarum et Michaele duce in suis finibus consulatum peragente. Već su Farlati (III. 107) i Račići (Rad 17, p. 73, Doc. p. 197) lijepo razložili, da su listine spljetskoga sabora iskvarene, ali ne kako Lucius mišljaše : acta ficta et suppositia. Nu baš kad bi to i bile glede svoga sadržaja, ipak bi nam služile dokazalom za kralja Tomislava i njegovu eksistenciju, jer bi se iz tačnosti glede drugih ličnosti naročito Mihajla humskoga, vidjelo, da je sastavljač listine imao dobra dokumenta, iz kojih je crpao. Mihajlo ne samo, da je faktički u ono doba bio knezom Huma (spominje ga i Porphyrogenit, Patrol. c. 32. p. 293: Mi/aTjX ô ap^cuv tutv Za^Xo6|j.(uv), već je bio i àv&ÙKaxoç (de admin. imp. c. 33), što se potpuno podudara sa uvodom dokumenta (Rački: p. 148), gdje se veli: Michaele duce in suis finibus consu latum peragente. Sr. Pavić: Cara Konstantina VII. Porfirogenita de administrando imperio. glave 19—36. Zagreb.2 1906. p. 431. op. ; p. 62. op. 1. 24B ) M. H. K. p. 179. 2r>0 ) Schräder: Sprachvergleichung und Urgeschichte, Jena 1890. p. 583, i 601. Sravni grčku riječ: 'AjTjocXaoç == vojevoda, sastavljeno iz korijena âg, skr. âjati, znači voditi i Xàoç, puk. (Menge: Schulwörterbuch). Sr. Leger: La Mythologie slave, Paris, 1901. Ima i srpski prevod od R. Agatonovića, Beograd 1904. glava 7. (p. 183. srpskoga izdanja). 251 ) Rački: Rad 99 p. 108 i si. veli, da seje kod Slovena u opće, a kod Hrvata napose razvila vladarska vlast iz županstva. Župana pako, koji da je bio i vojvoda i vrhovni sudac župe, nije postavljao vladar, već je bio biran. Sr. i Stojan Novaković: Vizantinski činovi i titule, Glas srpske kralj, akademije. LXXVIII. p. 190. 252 ) Konst. Porphyrog. veli: žp^ovtac p/J] siyov TCXYJV yépovcaç 0 8ç tpaat Çoorcâvooç. Novaković: Glas, 78. p. 186. Sr. i Stanojević: Glas. 80., p. 144.
