DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 48

48 nego li kraljevski naslov: naime znamen medjunarodno-pravne posebne eksictencije, dakle potpune državopravne nezavisnosti od Bizanta. Pa konačno i sam uvod u listine od g. 1198.

243

) ne pokazuje drugo van 243) Miklošić: Monumenta serbica, p. 4 (Nro IX.) . . . Bog postavi obi care, drugie kneze, ini vladiku, i komužde dast pasti stado svoje. Temžde . . . Bog . . . utvrdi Grke carmi a Ugrc kralmi. — Cesar dolazi od latinskoga caesar. Zašto bi morala ta riječ doći k Slavenom posretstvom gotskoga kaisar, kako uči Miklošić u svom etimološkom rječniku, nije jasno. Od cesâr nastade car tako, da je ušljed naglaska na zadnjoj slovci e oslabilo u poluglas, a konačno sasma iščezlo (Jagić: Nova presa od 21. II. 1909.) Sr. u ostalom Berneker: Slavisches etymologisches Wörterbuch, Heidelberg, na riječ: cêsarb. Mažuranić: Prinosi za hrvatski pravno-povjesni rječnik, Zagreb 1908. hoće, da cesar znači pravilno imperatora zapadne ili istočne imperije. — Oa se riječ carstvo upotrebljuje za oznaku države, kao i latinsko regnum, pokazuje i Tcodozijevo žitije sv. Save, vidi gore u tekstu (vêncem carstvia). — Naslov cesara — xaïaap — nije ni u Bizantu znamenovao najviše dostojanstvo u državi; za vrijeme Aleksija I. (1081.— 1118.) zauzimlje cesar dostojanstvo drugo, dočim je na prvom sebastocralor koji se naslov obično podijeljivao bratu carevom. Geilscher i Goar u svom komentaru Godinu Curopalatu (Edit. Bon. p. 176) vele: Ab imperio potiundo, cuius spe pristinis saeculis fovebatur, caesarem longe ablegavit Alexius, et sebastocralor i supposuit. Longius amovit alter Alexius (1180.—1183.), despotae dignitate eidem anteposita. Terlius itaque lemporibus uliimis ab imperatore numerabatur caesar. Car je dakle ranžirao za vrijeme Aleksija II. na trećem mjestu :za imperatora — basileusa. —• Ima jedno djelo o državnim dostojanstvima bizantske države, : irepl TÛ>V ôcoçtxûov TOÖ rcaXaxlou KcuvçTavTtvouitôXetuç xal tœv ocptfixlajv xvj; u,£yâXY]ç ÈxxXvjaLaç (latinski se obično cituje: de ofticiis), koje je po mnijenju Krumbacher ova (Geschichte der byzantinischen Literatur, p. 425) pisano polovinom 14. stoljeća. Ovo djelo, koje se bez dovoljna razloga pripisuje Georgiju Codinu, pisano je za vladavine cara Joana Kantakuzena (1341.—1355.). Vrijednost toga djela cijeni Schlumberger vrlo visoko, a izdano jest u bonskom corpusu pod naslovom Codinusa Curopolata. Ovaj nam imenik oficijala vrhovne svjetske dostojanstvenike reda ovim redom : 1. AEGÎÏÔTT]^. U poznije doba nastalo je ovo zvanje tim načinom, da je car u iznimnim slučajevima u udaljenim zemljama znao dati svu vlast skupa sa dohotcima poje dinim mogućnicima (Seoitôtoet). Ovijem su načinom nastale male državice unutar carstva; Zachariae: Geschichte des griechisch-römischen Rechts, Berlin 1892. p. XV. Krause: 1. c. p. 210. — Od ovoga zvanja treba razlikovati naslov Seawrfjç, koji je već od 8. stoljeća znao nositi sam car aöxoxpaxujp ßaatXsöc xal OEGTCÔX^Ç, Schlumberger: 1. c. p. 4.: Krause: 1, c. p. 169. 2. Seßaaxoxpaxaip. Ovdje nam pisac pripovjeda, da ovoga dostojanstva (à^îeufjux) ne bijaše prije, već da ga je zasnovao car Aleksij Komnen (1081.—1118.), koji hoteći svoga starijega brata Isaka odlikovati višom časti, nego li ju je nosio Nikefor Melisinski, kome je dao naslov cesara (xaïaap), stvori novi naslov sebastokratora (àrcô xoù Gsßaaxoö, xal xoö aikoxpâxopoç GÛVSEXOV ovop,a. Anna Comnena: III. 4. 147.). : 3. Kat Gap. Ova čast je sve do Aleksija Komnena bila prva iza imperatora àXX' zbQ-bç p-Exà xèv ßaaiXea rcpù>xov rcâvxouv Y)V XÔ xoû xaîaapoç (seil. à|lajp.a). Kad je naime staro rimsko carstvo razdijeljeno na istočno i zapadno, uze si svaki imperator adjunkta sa titulom cesara (xaïaap). Krause, o. c p. 208. Iz toga dakle vidimo, da u Bizantu naslov xaïcap nije bio identičan sa naslovom imperatora — basileusa, već čast na drugom, pače i trećem i četvrtom mjestu, po čem nam jc i shvatljivo, kako su Slaveni, prigrliv naziv car, istoga smatrali nižim od impearatora i basileusa, koji je po identičnom shvaćanju patrio lih grčko-bizantskoga imper-