DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 46

46 ramo, dok nemamo vjerodostojnih svjedoka, više vjerovati domaćim srpskim izvorima. Domaći je izvor : zitije svetoga Save,

229

) koje napisa godine 1243. Domentijan, „posljedni" učenik svetoga Save, kako se sam prozva. Domentijan nam priča,

23

") da sv. Sava: „izbrav od učenika svojih bogorazumna muža, vseosveštenaago jepiskopa Metodija, posla jego ν Rim k prehvalnim apostolom Petru i Pavlu, i k velikome sprestolniku svetiju, pape velikije rimske državi ... i prosi jako da posljet jemu blagoslovenije od svetiju apostolu i ot toga sa

moga blagoslovenij vene, jako da venčaet brata svojego na kraljevstvo po prvomu otečestvu kraljevstva ih." Dalje nam priča: „I prinesen bist blagoslovenij vene ν otečestvo jego," na što sv. Sava prizva svoga brata: „prevelikaago župana kir Stefana ν velikuju arhiepiskopiju rekomu Zitat . . . , i venča blagovernaago brata svojego i pomaza jego duhom svetim na kraljevstvo, jako zvati se jemu samodrzavnomu gospodinu kir Stefanu kralju.* Monah Teodozije u svom životopisu svetoga Save

231

) priča nam jošte, da je sv. Sava svoga brata pripojasao i ukrasio клгр|ниц,«к>

2:!2

) же и висеромк, и в-кицшк цдрствУл časnu njegovu glavu vjenčao. Dan iza krunidbe: κκ ογτρΊϊΗ же дкик

233

) bješe sabor, gdje je sv. Sava govorio mnogo protiv heretika. Za nas je ovdje vrlo zanimivo, da je veliki svećenik srpski Sava, koji je krunio kralja, govorio medju ostalim i protiv соуштшу же кркшт«нн^к вк лдтинсцДи tpiCKi I Ku

kuljević

2

'^) drži, da se je ovijem ustalo proti sljednikom latinske vjere. Ako je pako tomu tako, onda dakle jasno slijedi, da je Stevan obrativši se na Rim radi krune, htio samo da se državopravno emancipuje od Bizanta, odnosno da to javno dokumentuje, ali da mu nije ni najmanje bilo stalo do toga, da ostavi pravoslavje

. A ovo je i posve naravno, ako pomislimo, da je sveti Sava 229) izdao Daničić u Beogradu g. 1865. Kritike teksta: Jagić, Starine VII. 23

°) Daničić: 1. c. p. 245. — Majkov: Istorija srpskoga naroda, Beograd 1876(preveo Daničić) p. 21, a po njem i Kalaj (Vitković)

: Istorija srpskoga naroda, p. 40. vele, da je god. 1222. sv. Sava svoga brata Stjepana po drugi put vjenčao, i nazvao ga „prvovjenčanim, kao da bi se zaboravilo vjenčanje rimokatoličko". Za ovu tvrdnju, već je rekao Kukuljević: Rad. LIX. p. 150, nema ni u srpskim, nit u inim vrelima nikakova temeljita svjedočanstva. 231

) Izdao Daničić u Beogradu. Teodozije živio je polag Jagića: Historija književ nosti naroda krvatskoga ili srpskoga, u Zagrebu 1867., svakojako još prije god. 133o. (pag. 178.). 2зг

) КЛГреНПЦЛ znači po Avraamovićevom rječniku (Kurzbeck) Purpurmantel > akademički riječnik tumači tu riječ sa purpura. ш

) Daničić: život sv. Save, Beograd 1860. p. 144. — Kukuljević: 1. c. p. 148 očito temeljem riječi Teodozijevih (Daničić 1. c. p. 150.) BK OtfTp'lvN Же IKIK'KI BK ТрСПИ ДКМК, veli da je sabor pod predsjedanjem novoga kralja trajao tri dana. 23

*) 1. c. p. 148.