DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 42

42 Krunidba, kako se iz svega dosele rečenoga vidi, nije imala državopravnoga znamenovanja,

196

) a kruna sama kao i cipele bile su samo znamen isključivo carskoga odijela, koje niko osim vladara nije nositi smio. Zato i car Ivan Tzimisces g. 971. kad se je nakon pobjede nad Rusima vratio u Carigrad, da javno pokaže, kako Boris nije car, na očigled gradjanstva: τα παράθεμα της Βουλγαρικής βασιλείας τον Βορίσην άποδιδυσκει τα δε ήν στέφανος έκ χρυσού καί τιάρα νενησμένη έκ βυσσου καί πεδίλα έρυθρά.

197

) Prem se je car Ivan svuda u Bugarskoj dao sla

viti kao osloboditelj, nije mu nakon pobjede nad Svjatoslavom ruskim

198

) palo na um, kako to ističe Jireček u svojoj bugarskoj povjesti (pogl. X.), da uspostavi cara Borisa, već ga evo primora ostaviti carska obilježja. Nije to bilo drugo, nego revindikacija viječnoga prava carevine,

199

) jer Bizantinci nijesu nikada pripoznali legalnom ma bilo koju emancipaciju starih romanskih provincija, tih vječnih robova carstva, da se služimo riječima lijepe Komnenke. Po shvaćanju Bizanta, protiv njegova prava neima prava, kako no je lijepo ovu misao izrekao Rambaud : Contre le droit, aucun droit.

200

) Dakako, da ih je nužda kadkada prisilila na svakojake elastične političke formule, ali su ove ipak uvijek bar donekle ostavile ma i latentnim načinom znak vrhovništva carevine. U tom nam baš Bugarska, koja je pod Simeonom tako nesmiljeno ο zid pritisla Bizant, naljepši primjer daje. Vladar* bugarski jest jedini, kom se daje u hrizovuljama na nj upravljenim naslov : εις τον έκ Θεού άρχοντα, ali se podjedno dodaje προς το πρευματικον ημών τέκνον. Ovaj zanimljivi naslov έκ θεοϋ άρχοντα ne dobiva ni kralj saski, ni bavarski, ni fra

nački, pa ni isti njemački kralj. Koje li odlikovanje, osobito kad znamo iz Liudprandova izvješća,

201

) da je njega prem poslanika cara Otona, 19e

) S ovoga razloga nije, čini mi se, osnovana dedukcija Hilferdinga, 1. e. VI. poglavlje, kad drži, da je u krunidbi bila neka crkvena potvrda vladarske časti. Podijeljenje krune od strane Bizanta nije imala državnopravno znamenovanje, kao ono od strane Rima, kako ćemo kasnije vidjeti. m

) Cedreni: Historiarum Compendium, Patr. t. CXXII. p. 145; 412; Leo Diaconus: IX. 12. Cf. Rambaud: 1. c. p. 325; Hilferding: 1. c. pogl. VI; Boris postade magisier, što je vojnička čast polag Krauseα: Die Byzantiner des Mittelalters, Halle, 1869., ρ. 228. cf. BÖcking: Notitia dignitatum et administrationum, Bonnae 1839.—1853 , tom. II. p. 207. Paparrigopulos : Ιστορία τοΰ ελληνικού εθνοος, II. izd. Atine 1887., IV. ρ. 29. veli, da je magister bila najodličnija čast u državi. 198) Povjest Svjatoslavova poraza pripovjeda nam i Nestor u svojoj kronici, ali vrlo konfuzno i neiscrpivo, kano da hoće, da prikrije ruski poraz. „Entre le descriptions des chroniqueurs russes et celle de Leon le diacre (koji je vrlo objektivan), il y.a la méme difference qu' entre une image de Sainteté et un portrait authentique" — veli Rambaud: Histoire de la Russie, V. izd. Paris 1900. p. 50 i 55. 199

) Chez les Byzantins, il y avait donc une revcndication permanente des droits de Γ Empire. Rambaud: 1. c. 300. 200

) Rambaud: 1. c. p. 299.; Rački: Rad. XVII. p. 79. 201) Pcrtz: Mon. Germaniae; Liudprandi Legatio, c. 19.