DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 38
38 pravnoga znamenovanja vidimo u prisezi, kojom je vladar kod svečanoga ulaza u Rim prisegao Rimljanima, da će njihove stare pravice čuvati. Kako se je za ono vrijeme vlast vladarska sticala nekom ne determiniranom kombinacijom prava nasljetstva i izbora, 178 ) koji vršiše samo neki optimati, 179 ) pozora je vrijedno, da se krunidba obavljala uz sabor, kako bi se time na neki način manifestovalo pravo naroda. Ovaj si sabor ne smijemo pomišljati u obliku današnjih sabora, već velikim skupom naroda i klera, koji je svečanoj krunidbi prisustvovao i javnom aklamacijom dao izražaj svoje privole k instalaciji vladarevoj. Archiepiscopus . . . sacratissimae unctionis liquore delibatum regem . . . diademate regni gratanter coronavit, nec non et sceptrum et virgam, et per haec Ecclesiarum et pauperum defensionem, et quaecunque regni insignia, approbante clero et populo, devotissime contradidit. 180 ) Po državopravnom dakle shvaćanju zapada 10. i 11. vijeka nije izbor sam po sebi dostatan bio za legitimnost kraljevskoga prava, već je za to trebalo naročito i krunidba. Najpregnantnije se'je pako ovo shvaćanje ustalilo na klasičnom tlu Italije, gdje su brojali godine vladavine kraljeve od vremena krunisanja u Italiji bez obzira na trajanje njemačke vladavine. 181 ) Krunidba nije se smatrala samo formom svečanoga zaposjednuća prijestolja, već državopravnom institucijom. 182 ) Krunidba se je obavljala crkvenim aktom, koj je slijedio iza izbora, koji se je obavio na saboru. Ako je krunidba odma uslijedila, onda se je ovakav sabor zvao krunidbenim saborom. Bez važnih razloga nije se smjelo odgadjati krunidbu. Ut nulla mora consecrationis fleret. (Wiponis: vita Chuonradi Imp. c. 2.) I sama kruna imala je posebno državopravno znamenovanje : der Besitz derselben (seil. Kroninsignien) war im ganzen Abendlande und namentlich in Deutschland mit der Reichsgewalt untrennbar verbunden und schien einen Theil derselben in sich zu schliessen. (Büdingen Ein Buch ung. Gesch. p. 57.) m ) Cf. Schröder; 1. c. p. 479. Zgodno veli Hajnik: Egyetemes eurôpai jogtörténet, Budapest 1899. p. 137., da je u ovoj dobi pravilni način nasljetstva na prijestolje bio izbor, cijepljen na nasljetstvo: örökösödesre oltott vâlasztas. 179 ) Fustel de Conlanges (Camille Tullian) : Histoire des institutions politiques de I' ancienne France, Paris 1892. p. 695. priča interesantno, koji su motivi vodili izbornike kod izbora kralja. Cf. Annales de Saint-Bertin : p. 280. lso ) Krunidba franačkoga kralja Ljudevita g. 1108. Baronius: Annales ecclesiastici, Augustae Vindelicorum 1740., tom. XII. p. 72.; Ibidem: Anionii Pagi: Critica, p. 1093. lsl ) Periile: 1. c. I. p. 296.: „onde gli anni dei regno in Italia si contavano diversamenti da quelli di Germanin, cioè dalla coronatione fra noi, net frattempo non si metteva in testa agli atti altra nota cronologica che V indizione e V anno ab tncarnatione. Time se očito htjela dokumentirati neovisnost Italije od carstva. m ) Hajnik: Magyar alkotmâny és jog az Arpadok alatt, Pest 1872. p. 120.: „A koronâzâs .... mindenütt divott, és pedig nem pusztân csak a tronnak iinnepélyes birtokbavételeként, hanem mély jelentoséggel birö intézményként.
