DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 28
28 Kraj takove samosvjesti hrvatskoga naroda, prirodna je stvar, da su nakon izumreća narodne dinastije, svi aspiranti na hrvatsko prijestolje morali vrlo paziti na osjetljivost naroda i njegova prava. Venecija, kojoj je veoma mnogo stalo bilo do toga, da postane faktičnim gospodarom istočne obale jadranskoga mora, vrlo je pazila, da se ne pokaže manjim poštivaocem prava hrvatskoga naroda od svoga suparnika kralja ugarskoga, što se naročito očituje u obećanju dužda Ordelafa Faledra, da će Dalmacijom isto onako vladati, kako im je to prisego kralj Koloman. 131 ) A daje baš i u financijalnom pogledu Hrvatska ostala posebnim subjektom, dokazuje nam gore spomenuta povelja dužda Ordelafa Faledra od g. 1116., 132 ) gdje odredjuje, da se povreditelju darovnice imadu konfiscirati dobra: „omnia quae possidet fisco ducali et regali deveniant." Ovo mjesto Muratori 133 ) tumači ovako : Ideo fïscum Ducalem et Regalem, veluti duo diversa, heic memoratos puto, quod Veneti Dalmatiam et Croatiam suo addidissent imperio, ac Regio titulo Provincias eas tenerent. Po ovom dakle tumačenju razlikovahu Mlečani pojam mletačkoga fiska, od kraljevskoga hrvatskoga. A da je ovo razlikovanje vrijedilo i za državopravno shvaćanje, pokazuju nam riječi dužda, gdje u početku iste darovnice veli : volo igitur ducali et regali auctoritate firmare itd. Za pitanje, kakove li je dohotke imao kraljevski fiscus Kolomanov od dalmatinskih gradova, biti će interesantno znati, kakove li je dohotke imala država u Ugarskoj od gradova. Ovo pako pitanje je u nekom savezu sa samim postankom gradova u Ugarskoj. Prvi su gradovi nastali u utvrdjenim središtima županija (vârmegye), a pošto je vlasnikom cijele zemlje, koja nije bila u vlasničkom posjedu plemena (nemek, odtud nemesek), bio kralj, naravno je da su gradjani plaćali Dalmatiarüm, et Miohaele duce, in suis finibus consulatu peragente. Riječ praesidenle, koja se može protezati samo na papu, pogreškom pisara dodje iz druge i u prvu izreku, što je vrlo lasno, po čem druga izreka ima sasvim smisleno: romanae ecclesiae praesidente cathedra. Kukuljević : Rad LVIII. p. 24. i si tumači prilično svojevoljno consulatu peragente kao jednako sa régnante. Usvoji li se moje tumačenje, postaje bespredmetan Bogišićev (Pisani zakoni p. 128.) prigovor o Kukuljevićevoj interpretaciji riječi praesidenle. Da Tomislav nije bio konzul odlučno niječe i Kuhuljević u Radu, LVIII. p. 25. — Rački: Rad XVII. p. 82. i si. obratno drži, da je dvor bizantinski dijelio naslove hrvatskim knezovom, prem i sam priznaje, da nam: „ne preostade nijedna listina iz ove dobe, u kojoj bi hrvatski knezovi nosili naslov taj" seil, sirap^oç ili àv&ûrcaTOç. 131 ) Ugovor dužda od g. 1118. sa Rabljanima. Smičiklas: Cod. II. Nr. 27. p. 29. taliter vos regere et manutenere (juramus) . . . sicut vobis Dalmätinis Colomanus rex Ungarie juravit. 132 ) Smičiklas: Cod. II. Nr. 25., p. 27. 133 ) Antiquitates Italicae, I. p. 974.
