DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 25
25 dvojbenim čini, dali mu (seil, duždu) pripada naslov vojvode Hrvatske i Dalmacije. n2 ) Ni samom sebi ne usudjuje se Koloman prisvojiti prije izbora naslov hrvatskoga vladara, već se u toj konvenciji nazivlje samo ugarskim kraljem. 113 ) Hrvatska je dakle smatrana bila posebnim medjunarodnopravnim subjektom, pa je takovim ostala i nakon izbora Kolomanovoga. To nam potvrdjuje i samo shvaćanje venecijskih historičara. Tako nam pripovjeda mletački patricij Giustiniani, 114 ) kako je Zadar, zbacivši pretora i prefekta prešo 115 ) kralju Kolomanu, našto je dužd Ordelafo Faledro zavojštio Kolomana, ut infidam 116 ) provinciam ad imperium (seil, byzantinum) retraheret. Upokorivši Ordelafo Dalmaciju, nije se time udovoljio, već udari i na Hrvatsku : in Croatiae quoque fines irrupit, superatisque montibus fugatisque, qui sibi obviam armata manu prodierant; quiequid in Mediterraneis fuit, armis subegit, ac tum primum Veneti principes coepertmt Croaciae titulum assumer e. Iz ovoga jasno slijedi, da Mlečanin Giustiniani, koj pisaše svoju povjest na temelju mletačkih vrela i mletačke tradicije, ne derivira prihvat Hrvatske u naslov mletačkoga dužda iz vrhovničkoga prava Bizanta, ma da naglasuje nominalnu ovisnost Dalmacije od Bizanta. 117 ) Pa zaista veli i najbolji i najkritičniji pisac mletačke povjesti Romanin 118 ,) da bizantski imperator: „riconosceva formalmente il titolo di duca di Dalmazia già assunto dai doggi di Venezia; non cosi pero, a quanto sembra, quello di duca di Croazia, que troviamo solo pin tardi." Karakteristično je u ostalom i to, da nam Dandolo, koji je naprama zahtjevima ugarskih kraljeva na svaki mogući način 119 ) htio dokazati pravo Venecije na Dalmaciju i Hrvatsku, i nehotice odaje pravu istinu, kad traži pravni naslov na Dalmaciju i Hrvatsku u izboru i privoli samoga naroda. Dandolo naime veli, da je dužd Vitalis Faledro tražio od bizantinskog cara: ut iurisdictiones Dalmatiae et Croatiae, 112 ) Mihi prineipibusque meis dubium videtur, utrum te ducem Chroatie atque Dalmatie nominaverim. Smičiklas, 1. c. m ) Na ovu činjenicu upozoruje Rački: Rad XXX. p. 128., op. 11 *) Rerum Venetarum historia Petri Justiniani, Argentorati 1611., p. 18. 115 ) . . ad Calomanum Panoniae regem defecisse .... 116 ) Odavle se vidi, da Dalmacija, seil, dalmat. gradovi nisu pokoreni od Kolomana, već da su svojom voljom otpali od Bizanta, inače ne bi mogao Giustinian žigosati Dalmaciju s nevjere. 117 ) Lentz: Der Übergang Venedigs von faktischer zu nomineller Abhängigkeit von Byzanz. Byzant. Zeitschr, 3. 1894. 1|8 ) Storia documentata di Venezia, Venezia 1853., tom. I. p. 327. ,19 ) Pristranost Dandola u ovom pitanju upravo je jasno dokazao Lenel 1. c. u prilogu I. str. 99. i si. Dandolo primjerice veli, da svoje vijesti nalazi: in antiquissimis Graecorum et Venetorum codieibus, a kad tamo, baš povjest Kolomanovu i način kako je stekao Dalmaciju, crpi preko Paulinusa (Muratori: An. ital. 4. 969.) iz ugarskoga kroničara Simona de Kéza.
