DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 17

17 sa strane trgovčeve.

73

) U najnovijem stadiju razvitka tek dobiva carina karakter potrošarine, dočim se onaj dohodarinski elemenat izlučuje u posebni porez od točenja. Obzirom na taj subjektivni momenat nazivlja carinu u najstarije doba: comercia

u

) (Doc. No 57), comercium (statut Spljeta c. XXXIV). Tako se je zvala carina i drugdje. Cibrario (II. c. 110) nam pripovijeda: A Cipro e altrove la dogana si chiamava co•merchio, onde venue la parola cornmercio, ušata in ben altro senso dali' Europa moderna. U jednoj ispravi cara Otona II. od g. 975. dolazi riječ mercatus u smislu tržne pravice. (Kos: Gradivo II. št. 451). Carina ta se je i kod nas zvala hrvatskom riječi : trgovina (Klaić : Marturina, p. 148).

75

) U najstarije vrijeme — još posve sa karakterom pristojbe •— plaćala se je carina kao daća za pristanište ladje u luku. Pristojba ta dolazi još pod raznim imenima. Tako u Dubrovniku plaćaju arboraticum

16

) i to jedan hyperperum po ladji (pro quoque arbore, c. XIII statuta), a uza to vostaticum, koji ide rivirom (c. XXXIII). T3

) Mercatores, ob id solum ut ditescant venialium rerum dediti studiis, pristina âuplicent tributa, pauper es vero, qui de mercato vivunt, per soli ta tributa persolvant. Zakonik kralja Kolomana od g. 1100. Tu se dakle već uzimlje obzir na sticanje oporezovanoga, ako i u vrlo primitivnoj formi. li

) Ovdje riječi: „si habuerint navigia, sine comercia (možda pogrješno mjesto comercio) eant et redeant" daju se samo tako smisleno tumačiti, ako se uzme, da ovdje comercia znači daća na trgovinu. Interpunkcija Račkijeva, to jest zarez iza comercia, nija stoga ispravna. Isto tako nema pravoga smisla ova izreka, ako ju čitamo, kako ju čita Lucij (De regno, 1. II. c. XVI): „si habuerint navigia, sive comertia eant, et redeant". Pravo je značenje: samostan ne plaća od svojih ladja, ako ih ima, daće trgovinske. Tudje ladje, koje voze žito, plaćaju samostanu: singula modia, 75

) Statut Budve c. 246 zove carinu : doana di mercantia (Ljubić : Stat. 1. c. p. 52). — Capitul VIII (sexti libri de extraordinariis statutorum, Hanel: Mon. 1. c. p. 213) zove carinu : gabella et theloneum. Naziv „trgovina" za carinu nalazimo i u najstarijim bosanskim ispravama. Sr. Lilek: Iz društvenog i državnog ustrojstva BosneHercegovine u srednjem vijeku. Sedmo izvješće velike gimnazije u Sarajevu, g. 1888/9. str. 35 si. — U Bugarskoj u XII, vijeku spominje se zakon „0 K$AMßKll'' (de commercio). Mijatović: Glasnik, XXVI p. 175. — Kralj srpski Stjepan Uroš veli u listini od 23. avgusta 1254., kojom potvrdjuje povlasti Dubrovčanima (Smič. Cod. IV. Nro. 495, p. 568): „K$AV£ßkKA AKO üOCTdKH KßAAEßkCTBO MH, CTOH 8 SAKOH'k OTkHlwk A\h". Ovo tumači Mijatović, p. 191 tako: „da se Uroš obvezuje, da će kumerak ili danak od trgovine, ako kakav zavede na trgovima, na kojima se pre nije plaćao, biti na svaki način što se veličine tiče, u granicama onim, kako se je naplaći" vao i pod ocem njegovim". 76

) Arboraticum, koji se plaća samo od ladje bez obzira na tovar, nalazimo još g. 1288 u ugovoru izmedju Ankone i Zadra. Makušev: Mon. hist. slavorum merid. I. p. 99. 2