DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 15
15 ovaj se je porez piaćao iz početka od ognjišta. 6b ) a kašnje po registru, odnosno katastru, kad je ovaj bio uredjen. Tako je to bilo u italskim gradovima, 66 ) a prema tome nedvojbeno i u Dalmaciji. Nema dvojbe, da su naročito dalmatinski gradovi, koji su tako često došli u prilike, da se bore sad proti ovog, sad proti onog pohotnog susjeda, morali da rasporežu ovaj izvanredni porez, koji je bio općenita dužnost za sve, koji imadjahu slobodnu imovinu. 4. Opći potrošarinski porezi i carine. Statut dubrovački poznaje porez na kruh (1. II. c. XXI), koji pobire općina. Nju patre „raciones", koje pobiru posebni namještenici, qui sunt supra ordinem panis. Daća od vina 61 ) iznaša tri folara (nummus cuprinus) per quincum (mensura liquidorum) polag 1. II. cap. XXIX dubr. statuta. Ovaj porez imade karakter prave potrošarine, jer su ga plaćali podjednako i klerici i manastiri, kao i laici, kako to razabiremo iz 1. VIII, c. LIV (p. 195), gdje se ukida. C. XVII stututa sadržaje dvije vrsti daće i carinu, koju imadu plaćati stranci (foresterii), i potrošarinsku daću, koju plaćaju Dubrovčani. Prva se zove mocaticum, koji dobiva vikar, o čem ćemo govoriti niže, a drugo je baš pravi porez na žito, 68 ) koji dobivaju riviri (riparii, 6i ) Ovaj bi se porez mogao sravniti sa bizantinskim TO xaimxov, koji bješe imovinski porez razporezan po ognjištima. Cf. Chalandon : Esssai sur le règne d'Alexis I. Comnène. Paris, 1900 p. 294. Ovaj porez od ognjišta: fumantaria bio je najčešći izravni porez i u talijanskim gradovima. To je bio par excellence gradski porez. Cf. Pertile: 1. c. II., 1. p. 426. — Polag Timona: Ungarische Verfassungs u. Rechtsgeschichte, p. 264 bili su: denarii fumarii (füstpenz) općenita glavarina u Ugarskoj, koju su plaćali svi slobodni neplemići. Sr. Schillerov članak: Füstpenz u: „Magyar jogi lexicon. 66 ) Cf. Cibrario : 1. c. Dakako, da su se ovakove daće mnogokrat nametale, kad i nije bilo izvanredne potrebe, pa su tako postale vrlo teretnima. Cf. Kos: Gradivo II. p. 292 „izvanredne terjatve (suprapositae)." Ove ali valja razlikovati od nadnavadne davšine, koje spominje število 261. p. 198. 6T ) Daća od vina, koju spominje Gundula, (Monum. spectantia historiam Slavorum meridionalium, vol. XXV. Scriptores, vol. II, Zagrabiae 1893) str. 97 nije za pravo porez, već kolekta, koja se je pobirala od svih posjednika vinograda, koji bijahu na teritoriju za koji je dobivao kralj Uroš godišnji danak, da ostavi posjednicima : pacifico possesso d' essa terra. — Daću ovu nazivahu magarisium, hrvatski mogoriš. Dubrovčani su naime, kako bijahu stegnuta posjeda, sadili vinograde i na zemljištu susjednih oblasti, pa su za to dotičnim knezovima mogoriš plačali. Tu daću od vinograda u susjednim državama (Zahumje i Trebinje) spominje već Konstantin Porphyrog. Rač. Doc. p. 372. Cf. Mijatović p. 184. 68 ) Pošto ima i porez na kruh, to imamo ovdje de facto posla sa dvostrukim oporezovanjem. Dohodak poreza na kruh ide u općinsku blagajnu, a porez od žita dobivaju, kako vidimo, neki činovnici općine. Nešto sličnoga imamo u Bizantu. Pobirač naime poreza ubiru još posebno za sebe daću: GuWj&eta (običaj, consuetudo) zvanu, a iznosi od 1 nomismata (gr. 4*55 zlata) poreza jedan miliarision ( 1 / 12 nomismata). Chalandon: Essai sur le règne d'Alexis I-er Comnène, Paris 1900, p. 302.
