DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 11

11 dovima, i da su imali karakter javnih daća. To možemo zaključivati iz dodatka listine od g. 1072.,

44

) koju izdaje zadarski praesul Andrija i prior Drago. Ovdje se medju ostalim oprašta samostan „ab omni festatione (valjda prestatione) tributi." A onda se veli: „hoc solummodo petentes, Abbatissa ingenuitate praecipua, nomine Cicha cum omnibus sororibus volentibus illis amplissima defisco civili dona*

b

) confère." Iz ovoga bi reći, da su to bile gradske daće. Da kraljevi ugarski nisu uživali dona, to nam osim tačke 2. trogirske isprave : mihi .... tributarii non sitis, dokazuje i dalnja tačka, gdje naročito ističe kralj, da grad neće teretiti : 2. hospitium t. j. dužnost primiti kralja na konak i hranu, što je u najužoj svezi sa darovima, kako je to dobro opazio Klaić.

4

*) Ovu dužnost nazivlju stare diplome franačke države mansiones, paratae,*

1

) a protezale su se ne samo na osobu kralja, već i svu njegovu pratnju, dapače kad su funkcionari kraljevi i sami kuda išli, imali su pravo na hospicij (kapitulari nazivlju ovo pravo : evectoria i tractatoria).**) Kašnje se je ova dužnost hospicij a, koja se je zvala i gietum (droit de gîte) i receptum mogla reluirati i u novcu.

49

) Da je hrvatskom kralju ovo pravo pripadalo, dokazuje nam sačuvana bilješka manastira belgradskoga (Rački: D. p. 162, tačka 5.), da je sokolar Aprić pogostio kralja i kraljicu : hospicio suscepit (et) regali apparatu eis cenam ministravit. Ovo nam je istina jedina sačuvana vijest o pravu hospicija, a tiče se Belgrada, ali čini se, da možemo zaključiti, da je hrvatskim kraljevima pripadalo ovo pravo i prema dalmatinskim gradovima u užem smislu, jer inače ne bi pravo razumjeli, kako bi ih Koloman u dolje niže označenoj tačci 7. trogirske isprave od te dužnosti riješio, ako je u opće ne bi ni dosada kraljevi uživali bili. Baš iz naglašivanja Kolomanovoga, da se neće nikome radi konaka nasilje činiti, moći bi zaključiti, da su valjda dalmatinski gradovi iz toga nastiru svete Marije samo: regiam libertatem, a ne oprašta od daća, jer mu valjda ne pripadaju. Pauter u ostalom smatra ovu listinu falsifikatom (Szâzadok 1888. 372). u

) Rački: Doc. 129 ne priopćuje dodatak. t5

) I biskupi dobivali su darove, cf. Rački: D. 40. Smič. Cod. III. Doc. 42. Vrlo karakteristični primjer dara prikazuje nam Rački! Doc. 90, gdje se svojevoljno obvezuju gradjani belgradski: diviies et inopes, davati u buduće manastiru sv. Ivana desetinu od uljika. Tu se dakle dar kreira kao stalna daća. Svakako zanimljivi primjer dona, koji se sastoji u darovanoj daći. 46

) Marturina str. 148. u

) Dr. Fr. Kos: Gradivo za zgodovino Slovencev, v Ljubljani 1906. Knjiga II. število 17, 49, i 449. Danduli: Chronicon, 1. VIII. c. 5, pars 35 (Muratori: Script, rer. Ital. XII. 188): dužd si pridržaje mansiones, quas in Aquilegiensi foro obtinet. Kos št. 26, drži, mislim krivo, da se ovdje pod mansiones razumijevaju kuće. 4S

) Fustel de Coulanges: 1. c. p. 508. 4a

) Cibrario: l c. II. p. 104.