DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 132

132 matum." Čudno je, da kralj trebä „cöncessionem Laurentii archiepiscopi," kad dade samostanu „regiam libertatem." Nadalje, da listinu potpisuju sami biskupi, i to njih 6 na broju i sedmi sam arcibiskup Laurencij, dočim nema drugih svjedoka, a ni notara, odnosno kancelara. To je sve neobično, i odveć svečano, ako listinu tu prispodobimo s drugima. Kraj solemnosti fali ipak običajna forma eshatokola. Najčudnovatije je pako, što nije razumjeti, šta za pravo daje kralj tome monastiru. Sto li se ima razumjevati pod riječima do regiam libertatem? Pauler

9

) prigovara takodjer i riječci „laudo,"kojom se služe svjedoci, jer da se tom riječju služe tek svjedoci u dalm. ispravama 12. vijeka. Ovaj je medjutim prigovor manje temeljit, jer se .ta riječ bez obzira na Doc. 119, koji je, kako ćemo vidjeti, takodjer sumnjiv, upotrebljuje i u Doc. 129, od god. 1091., takodjer u Zadru izdanom, dočim Doc. 128 od iste godine potpisuju testes collaudautes et confirmantes.

10

) Po svem je ali ipak ovaj dokumenat više, nego li sumnjiv. Ali i listina kralja Svinimira od god. 1087., izdana navodno u Kninu (Doc. 119, p. 145), nije ništa manje sumjiva. Već i zbrkan tekst ovoga dokumenta (cf. Račkijevu opazku k listini 119, pod 4.) pada u oči. Napadno je nadalje, da listina nosi datum na kraju, jer inače u vladarskim listinama našim dolazi datum odmah nakon invokacije.

11

) I ova listina upotrebljuje vrlo zagonetnu formulu: regali jure subscribo libertatem. Ovo naglasivanje kraljevskoga prava (regium jus), kraljevske slobode (regia libertas), je isto tako nerazumljivo, kao i neobično. I ova listina spominje imenom samo biskupe kao svjedoke, a ima takodjer oblik više bilješke nego li listine, kad veli: et alii episcopi et comités laudantes confirmaverunt. Za što, da se jednim biskupima spominje ime, a drugima ne? To svakako nije ni običajno ni shvatljivo. I ova listina ima kod imena svjedoka rječcu „laudo," kao i Doc. 51.'

2

) A sada da vidimo Kolomanovu listinu od god. 1102. I ovdje se opet sastajemo sa riječima „dono regiam libertatem." Ali ovdje imadu ove riječi potpuni smisao i puno znamenovanje. Novi naime kralj Koloman, ne posjeduje još samog grada Zadra, gdje se samostan nalazi, pa privilegijem svojim umiruje opatice sv. Marije, da im niko njihov posjed, koji se nalazi izvan grada na hrvatskom teritoriju, koji je sada 9

) o. c. p. 327. Jo

) „Laudo et confirmo" rabi kralj Ljudevit I. francuski. Mabillon: de re diplomatica p. 163. ll

) Jedino doc. 100. ima naznaku datuma na kraju. Medjutim je ova listina po cijelom svom obliku sumnjiva, a imao bi se njome potvrditi doc. 52. od g. 1066., koji Rački označuje kao : Charta suspecta, odnosno interpolata. Svakako je doc. 100 neka notula, ali nikako formalni dokumenat (listina o privilegu). lj

) Marczali u milenijskoj ugarskoj povjesti II. p. 206. op. 2,, priznaje, da se ne može naći nikoji razumni razlog za falzidkaciju ove povelje, i drži, da kralj pod : „regia libertas" shvaća svoj patronat nad crkvom, kao moćnoga branitelja.