DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 115

115 kralja i naroda, već i medjunarodnopravnoga ugovora izmedju kraljevstva ugarskoga i hrvatskoga, jer samo tako imade smisla konfirmacija kraljeve prisege po pretstavnicima ugarskoga naroda, arkiepiskopu, palatinu i ugarskim knezovima (comités). Ovaj passus jest dakle faktično izvadjen iz kraljeve zavjernice glede prava hrvatskoga kraljevstva, koja zapriseže ne samo kralj već i pretstavnici ugarskoga kraljevstva. Za ovo naše mnijenje pruža nam potpun dokaz, ako ovu zaglavnu točku trogirske listine sravnimo sa bilješkom libri pactorum (Smičiklas: Cod. II. No 21, p. 24), gdje nam se pripovjeda, da je kralj Koloman na saboru prisegu položio : de Dalmatie libertate intégra perpetuaque servanda. A isto da su prisegom potvrdili crkveni i državni pretstavnici ugarskoga kraljevstva.

509

) I ovaj zaglavak trogirske listine prelazio je onda stereotypno u listine, dane pojedinim gradovima, kano i druge njene točke (arg. Cod. II, Doc. 108, p. 116, koji je potpuno sačuvan, dočim je Stjepanov Doc. 52 manjkav). Dapače i riječi : laudo et confirmo, kojim su ugarski pretstavnici potvrdili ugovor sklopljen izmedju Hrvatske i Kolomana, prelaze ne promijenjeno dalje (cf. Doc. od 1167., No 108, p. 116). meinen Privatrechts, §. 65. Grimm: Weisthümer, III. 147, 232.; Roscher: Finanzwissenschaft §. 77. 509

) Poučno je prispodobiti potpise na privilegiju, danom koludricama sv. Mafije u Zadru od g. 1102. (Cod. II. Doc. 6, p. 10) sa trogirskom diplomom. Ondje uz dva biskupa potpisuju različiti svedoci sa dodatkom „laudo;" ovdje državni funkcionari: arkiepiskop, palatin i župani sa dodatkom „laudo et confirmo."