DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 4

4 izdane g. 1111. i 1113. opatiji Zoborskoj. Datum je na početku, kako je to kod dalmatinskih isprava bio običaj,

14

) i to godina inkarnacije. Iz svega dosele rečenoga nema nikoje sumnje, da je Trogirska isprava strogo ispravni prijepis po originalu, pa nije čudo, da su ga mnogi, kako veli Lucij u svojim memorijama, takim i smatrali. Marczali

15

) veli, da svako slovo ove isprave nosi na sebi biljeg njezine savremenosti i autentičnosti. Fejérpataki

10

) veli, da sav tenor, narav i ustrojstvo ove diplome pokazuje, da je više gradova takovu diplomu dobilo. Koloman da je time htio osigurati si vjernost dalmatinskih gradova obzirom na prohtijeve mletačke. Fejérpataki misli, da su uvjete postavili i u diplomu svrstali sami interesovani gradovi u običajnoj formi dalmatinskih isprava. Ova se forma ističe naročito tim, što isprava počinje sa datumom, a završuje sa svjedocima.

17

) Potpuno je ispravno mnijenje Fejérpatakijevo, da je kralj Koloman ovake diplome podijelio i drugim gradovima.

18

) Za grad Spljet dokazuje nam tu činjenicu povelja Stjepana II. od g. 1124. (Smič. Cod. II. No 36) gdje kralj Trogiranima potvrdjuje „eandem pacem et libertatem a patre meo vobis Tragurinis et Spalatinis civibus stabilitam." Takovu povelju možda je dobio od Kolomana i grad Šibenik. To možemo zaključiti iz isprave dane Šibeniku po kralju Stjepanu, sinu kralja Gejze od g. 1167.

19

), H

) Fejérpataki: I. c. p. 78. Na isti način su datirane obe vesprimske listine, dočim zoborske spominju epaktu i konkurente, a datum se nalazi kod formule sigilacije. 15

) Az Arpddok és Dalmdczia, Budapest 1898. str. 47. Kâlmân kirâly oklevelei, Budapest 1892. str. 81. ,7

) Engel: Staatskunde u. Geschichte von Croatien, Slavonien u. Dalmatien, Halle 1798. p. 480. drži trogirsku listinu sumnjivom, jer da ugar. diplomat, stilu ne odgovara: „Ego . . . laudo." On očito nije znao, da ta formula posvema odgovara dalm. ispravi gdje su svjedoci važno obilježje isprave. Šuflaj: Die dalmat. Privaturkunde, Wien 1904. 33 i dalje. Fejérpataki, 1. c. 74, 80. Glede riječi: „laudo" sr. Rački: Doc. 129, pa i 128. i dr, Drukče: Pauler: Szâzadok, 1889. p. 327. Obična je forma ime svjedoka sa dodatkom: „laudo," ili „laudo et confirmo." Iznimku čini spljetska listina od g. 1103. (Smičiklas : Codex II. No 7) i rapska od 1111. (Smičiklas Cod. No 19), ali je spljetska interpolirana, a rapska falsificirana. ls

) Već je Lucij: De regno 1. III. c. 4, izrekao mnijenje, da se može uzeti, da je Koloman dao slične diplome, kaka je sačuvana nam trogirska, i drugim dalmatinskim gradovima, kad vidimo, da su take povelje dali pozniji kraljevi. Toma arcidjakon kaže izrijekom, da je Koloman najprije dao Spljećanima „libertatis Privilegium," a onda Trogiru i Zadru. 19

) Lucij : Memorie p. 32. drži, da je tek ovom poveljom postao Šibenik gradom. Nu ovo nije vjerojatno već radi toga, pošto su već stari hrvatski kraljevi izdavali povelje iz Šibenika, tako Krešimir g. 1066. (Rački: D. 51), i Stjepan g. 1088/9. (Doc. 124). Istina Stjepan zove Šibenik „Castrum," ali ipak je taj Castrum morao biti ugledan, pošto je kralj Koloman u njem bivao i slušao jest misu u crkvi sv. Mihajla, kako Lucij priča. „Castrum" znači polag Stephanusa (Thesaurus linguae latinae), locus muribus munitus, castello majus et minus oppido. Da je bio grad conf. Farlati: IV. 440. — Listina je ova medjutim krivo datovana na g. 1167. u mjesto na godinu 1169, kako to označuje Karâcsonyi: A hamis, hibdskeltii és keltezetlen oklevelek jegyzéke 1400-ig. Budapest 1902. Sr. Vjestnik kr. hrv.-slav.-dalm. zem. arkiva, Zagreb 1903. str. 222.