DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 94
94 gratia duxa hrvatskoga Andrije napram njegovu bratu Ëmeriku ugarskomu kralju, interesantna je na pr. listina od god. 1201. (Smičiklas: Cod. III. No 7, p. 6), gdje o Emeriku govori, kao o tudjem nekom kralju, na čiju prošnju izdaje nekaku darovnicu: ad fratris nostri domini Hemrici illustrissimi Htmgaromm regis ammonitionem et justam petitionem. Istina na kraju listine opet veli kod datuma: régnante gloriosissimo nostro rege Henrico. Odnošaj u opće izmedju ugarskoga ili u kašnje vrijeme kralja Ugarske, Hrvatske i Dalmacije, i kralja, odnosno duxa Hrvatske, nije opredijeljen, jer vidimo, da i kralj ugarski izdaje usporedno za Hrvatsku povelje. Da se je za kralja Andrije II. (1205—1235) još uvijek smatralo pravnom obvezom posebna krunidba za hrvatsko-dalmatinskoga kralja, dokazuje nam činjenica, što Andrija u diplomi izdanoj Spljećanima g. 1207. 435 ) još uvijek opetuje formulu: cum autem ad vos coronandus, aut vobiscum negotia regni tractaturus venero. Dapače, da Andrija smatra ovu obvezu živom, i za svoje vrijeme potpuno snažnom, dokazuje uvod gdje veli, da daje doslovno stare povlasti, izmijeniv samo ime i godinu : secnndum tempora nostra. Sigurno bi dakle secundum tempora sua izmijenio i koju točku sadržaja, kad ova ne bi bila na pravnoj snazi. Ali uza sve to je ne pobitna činjenica, da Andrija, postavši upraviteljem Hrvatske, nije bio krunjen, pak je stoga nosio samo naslov dux. Ipak ne možemo reči, da je već sada nastala realna unija izmedju Ugarske i Hrvatske, jer kako vidjesmo, smatra se Andrija dnxom dei gratia, i upravlja zemljom posve samostalno. Pošto ali Andrija g. 1207. opetuje u poveljama stavku : coronandus, može se to faktično uzeti kao dokaz vjerojatnosti, da je kod nastupa na vladu ugarskoga kraljevstva g. 1205. bio istovremeno krunjen i za hrvatskoga kralja. 436 ) U ovom bi nas potkrepljivalo i pripovjedanje Tome arcidjakona (Rački p. 81), kako je krunjen 1204. sin Mirkov Ladislav po spljetskomu nadbiskupu Bernardu. 437 ) Kad je prestalo posebno krunjenje za hrvatskoga kralja, ne znamo, ali je vjerojatno, da se je već od Andrije II. počela obavljati krunidba za ugarskoga i hrvatskoga kralja jednim te istim krunidbenim činom, usljed česa je pravna narav hrvatske krunidbe prividno zamrla. Da je ali teoretično pravo ostalo i nadalje neosporeno, pokazuje nam povelja gdje se kruni, kako nam gornje isprave nepobitno svjedoče, kraljevskom hrvatskom krunom : Dalmatiam et Croatiam féliciter gubernante. Da U je Andrija, kad nastupa na ugarsko prijestolje, možda krunjen dvogubom krunom, za to nemamo dokaza. Sr. o krunisanju dvogubom krunom: Klaić: Vjesnik arkeol. društva VIII. p. 113. «5) Cod. III. No 62, p. 68; cf. i No 63 p. 71. 436 ) Sišić: Povjest I. p. 99, drži, da je krunjen hrvatsko-dalmatinskim kraljem na proljeće g. 1207. prigodom svoga boravka na primorju. Za ugarskoga kralja krunjenje Andrija 29. maja 1205. cf. Klaić: Povjest. I. p. 192.
