VJESNIK 11. (ZAGREB, 1909.)

Strana - 92

92 premalo poznat, držim, da ne će biti bez zanimljivosti, ako te njegove popise priopćim. Iz njih razabrat ćemo opseg grada Zagreba g. 1742., tadanje gradske ulice i upoznat ćemo tadanje žiteljstvo. Zagreb tada nije bio velik, jer je bilo u župi sv. Marka (ne uračunavši vanjska sela) u svemu samo oko 240 kuća. Pepelko zabilježio nam je i ulice u gornjem gradu, a te su bile : ulica od kamenatih vrat, Opatička ulica, Markov trg (platea Fori), Plebanuška ulica (valjda sadanja Pivarska ulica), Mesnička ulica i Benetačka ulica. Izvan gradskih zidina bila je pako ulica pod zidom (valjda današnja.Duga ulica) i ulica pod vrati (valjda Ilica). Osim župne i samostanskih crkvi (isusovačke, kapucinske i crkve klarisa) bile su god. 1742. u župi sv. Marka još ove crkve : kapela sv. Ursule, nedaleko crkve sv. Marka prema Kamenim vratima, sagradjena na zemljištu gospode Konjskih „super moenia civitatis", bolnička kapela Majke božje bez grijeha začete, nedaleko Kamenih vrata, ' ondje po prilici, gdje je bila prije prva hrvatska štedionica, crkva sv. Jurja, crkva sv. Margarete u dolnjem gradu, kapela sv. Roka „in colle Villicza dicto" i crkva sv. Duha „in Jezere sic dicta, eo quod locus semper sit paludosus, licet elevatus". Pod župu sv. Marije spadala su onda sela današnje župe remetske i crkva sv. Mihalja u Gračanima, no u Zagrebu spadao je pod tu župu samo njezin okoliš (Dolac, Pod zidom), zatim Opatovina i Potok. Župa sv. Ivana prostirala se samo diljem Nove vesi, gdje su bili većinom kanonički majuri i prebenđarske kurije. Osim župne crkve bile su u toj župi još starodavna kapela sv. Zakarije proroka nedaleko župne crkve i kapelica sv. Tome apostola na kraju Nove vesi, koju je sagradio god. 1724. kanonik Tomo Plešić. Župa sv. Petra u Laškoj ulici opsizala je u prvom redu Lasku ulicu, a zatim seljačke kuće u Lašćini. Osim župne crkve sv. Petra bile su u župi još kapela sv. Martina koja se držala ubožnice, kapela sv. Roka i kapelica božjeg groba na Kalvariji i oratorij sv. Rozalije „juxta domum Radichevichianam et viam publicam". Kako nije arcidjakon Pepelko obavio vizite u toj župi, to nam manjka popis župljana za tu župu. Ako najposlije spomenem još i kaptol sa stolnom crkvom te samostanom i crkvom franjevačkom, to sam spomenuo čitavi opseg tadanjeg Zagreba. Iz popisa zagrebačkih žitelja saznajemo, da je oko god. 1742. prevladjivao u Zagrebu hrvatski živalj. Naseljeno je bilo takodjer mnogo Njemaca (Hortleb, Snaiperger, Hlehperger, Hyrsteber, Sottner, Stiller, Hohnebner, Smid, Puhingar, Küczner, Hotz, Binkler i t. d.) i Slovenaca (Alleass — Aljaž, Barle, Breger, Czerne, Kukolly — Kokolj, Pogačar, Primužić, Sever i t. d.). Talijanski živalj već je slabije zastupan, nego u prošlim vjekovima. Medicus Ragusanus bio je mnogo traženi liječnik dr. Benevoli, talijanskog podrijetla bio je takodjer ljekarnik i i gradski sudac Krsto Baptista, zvonoljevac Foresti, i t. d. Magjara