VJESNIK 11. (ZAGREB, 1909.)
Strana - 88
88 Turci ponoviše napad na Megjumurje i početkom 1625. godineJedna četa njihova upadne januara te godine u posed banov, oplijeni njagovo selo Domesinić, zarobi 31 osobu i posječe petoro hrišćana, megju kojima je bio i legradski kapetan. Jedno s toga, što je austrijski dvor i poslije ovoga uskraćivao Zrinjskome, da se sveti Turcima, a drugo, što najamnička vojska banova nije dobijala ugovorenu plaću, podnese on 9. aprila 1625. godine ostavku na banovanju i na graniničarskom obrštarskom činu. Car ne uvaži banovu ostavku, nego ga pozove k sebi na dvor, da usmeno izravnaju ovu stvar. Zrinjski se medjutim maja meseca izgovori, da ne može doći u Beč, jer da ne smije ni za trenutak ostaviti granicu zbog turskog četovanja. 9 ) Odlazak na dvor bio je i s toga izlišan, što se nezadovoljstvo banovo naskoro stišalo. Kao učesnik u dogodjajima, izazvanim tridesetogodišnjim ratom, završio je ban Gjorgje svoju karijeru pa i svoj život. Vjerski rat se razbuktao silno tokom 1625. godine, kad Danska, Engleska, Francuska i Holandija sklopiše savez protiv cara austrijskog i katoličke lige. Na dogledu ovih neprijatelja ponudi se caru češki vlastelin Albrecht Valenštajn, da o svom trošku sabere 50.000 ljudi i da ih izvede na bojno polje. Car pristane dragovoljno na ovu ponudu, te i sam podigne iz svojih zemalja mnogobrojne čete. Pokraj ostalih dobije hrvatski ban Zrinjski nalog, da skupi svoju vojsku i da podje u boj. Ratni savjet zapovjedi 19. januara 1626. palatinu Nikoli Esterhaziju, da se poštara za konak banovim konjanicima, koji će skorim proći kroz Ugarsku. Ban je nosio čin obrštarski te je sa ostalim graničarskim obrštarima i to gjurskim Brajnerom, ujvarskim Koharijem i slavonskim Trautmansdorfom dodijeljen bio trupama generala grofa Althana. U ratnom savjetu se u prvi mah računalo, da će ban Zrinjski povesti sobom 500 konjanika, ali iz docnijih zapisa se vidi, da je pod njegovom upravom izašlo na bojište 1000 Hrvata. Dok se tokom februara i marta spremao ban za polazak, Turci su ga neprestano izazivali na granici. Naročito je tražio kavge kanjiški zapovjednik Omer-aga, koji je zvao na dvoboj Stefana Bešenjeja, kapetana banova. Bojeći se Turaka predloži palatin Esterhazi ratnom savjetu, da ne povlači Zrinskoga sa granice dok se pregovori s Turcima ne završe, jer je od velike koristi, da Zrinjski bude za ovo vrijeme u banovini. No potreba hrvatske vojske na bojnom polju je bila i suviše velika, te se savjet palatinov nije mogao usvojiti. Ban se s teškim srcem rastajao od svoje nezaštićene domovine i pred polazak, 27. februara, zamoli ratni savjet, da sa svoje strane izda zapovjed vicebanu, neka za vrijeme odsustva Zrinjskoga dobro čuva banovinu. U isti mah zatraži ban najenergičnije plaću za pograničnu '•') Croatica za 1625. str. 9.; Prot. Exp. za 1625. str. 258., 304., i 324.
