VJESNIK 11. (ZAGREB, 1909.)

Strana - 85

Nepoznati prilozi o hrvatskom banu Gjorgju Zrinjskom (1622.—1626.). j Poslije austrijsko-turskog mira, zaključenog 1606. godine na ušću rijeke Žitve, nastalo je zatišje u našoj domovini. Sukobi sa turskim četama, koje su ovda-onda upadale da haraju hrišćansku zemlju, raspre i tužakanja vlastele hrvatske sa nedavno doseljenim Srbima i nastojanja hrvatskih zemaljskih sabora, da spasu od pogibelji bar ono malo autonomne vlasti od pohlepnosti graničarskih zapovjednika — to su bili svi znaci života u Hrvatskoj i Slavoniji. Povjesni anali pribilježili su iz ovog vremena nekolicinu Hrvata, obdarenih visokim sposobnostima, ali koji nisu imali prilike, da te sposobnosti svoje dovedu do izražaja. Monotoni život na granici, ispunjen ličnim zadjevicama i sićušnim interesima, nije davao pogodno zemljište za jače duhove. Megju onima, koji su u to doba živjeli, ali čija je prava snaga bila sputana ovim zatišjem, ističe se ban hrvatski Gjorgje Zrinjski. Na bansko prijestolje, upražnjeno smrću Benedikta Turoca, postavi car Matija, po predlogu zagrebačkog biskupa Petra Domitrovića, hrvatskog vlastelina Nikolu Frankopana. Instaliran juna 1617. godine za bana došao je Frankopan nabrzo u sukob sa hrvatskim saborom. Povoda ovome dade razdor banov sa suprugom svojom Anom Marijom, od roda Erdedijeva. Ban odagna od sebe suprugu zbog nevjerstva, ali ovom porodičnom rasprom izazva Erdedijevce i njihove mnogobrojne pristalice, koji se sada složiše na propast banovu. Uz Frankopana pristanu velikaši, a uz Erdedijevce sve niže plemstvo i sad otpoče hajka izmegju protivničkih tabora. Pristalice Erdedijevaca nisu birali načine, kako da unište bana, te poslije silnih sramota, nanesenih istome, isposluju novembra 1621. godine, da sabor hrvatsko-slavonski zamoli cara Ferdinanda II., neka skine s banskog dostojanstva Nikolu Frankopana, jer da on nije dostojan te časti. Istodobno su radili i o glavi banovoj te ovaj ostavi domovinu i ode u Beč na carski dvor, gdje avgusta 1622. godine dade ostavku na banovanju. Na njegovo mjesto imenuje car još istog mjeseca mladjanoga Gjorgja Zrinjskoga za bana. Gjorgjevo ime nailazimo prvi put marta 1620. godine. U to je vrijeme ratni savjet u Beču oduzeo od Nikole Zrinjskoga kapetansko