VJESNIK 11. (ZAGREB, 1909.)
Strana - 129
129 dikciji, a tekar kasnije se naselio u Laškoj ulici, pa je bio i sudac tamošnje židovske općine. Prvi zagrebački rabin zvao se je Aron Palotta. Dr Gavro Schwarcz navadja, 20 ) da je on namješten oko god. 1820., no iz svjedočbe gradskog poglavarstva od 19. listopada 1827. proizlazi, da je on obavljao u Zagrebu službu rabina već g. 1809. God. 1821. morao je naime rabin Palotta, da radi neke tražbine, što ju je naslijedio od svog pokojnog tasta Izraela Spitzera, putuje u baranjsku županiju. Zagrebački magistrat ga je tom prilikom oblastima preporučio i izdao mu pismo, u kojem kaže : „Antelatum Recurrentem Aronem Palotta per spatium annorum octodecim, quo in gremio urbis hujus in qualitate Rabini morabatur, — probum, moratum ac legitimae suae superioritati obsequentem semet exhibuisse, ac obligationibus muneris sui debito cum zelo et plena gremialis Iudaeorum Communitatis cum satisfactione respondisse." Iz tog pisma vidimo takodjer, da je god. 1827. imao ženu i desetero neopskrbljene djece, te da je bio „vere pauper." Kad je dolaskom rabina Mavre Goldtnana god 1840. nastao raskol u židovskoj općini zagrebačkoj, pa se Aron Palotta odlučno protivio novotarijama, dobio je 16. kolovoza 1841. „da sich .... mehrmahlen unanständig in Tempel benommen" od predstojnika općine Jakova Spicera strogi ukor s pripomenom : „dass er im Tempel Gebräuche gar nichts einzuschreiten hat, um allen fernem Unannehmlichkeiten auszuweichen, jedes Einschreiten im Tempel enthalten, doch wird H. Palotta erlaubt, wenn etwas nach seiner Meinung nicht in Ordnung ist, den Tempel zu verlassen." Gore je tog dana prošao Leopold Ornstein, koji je bio radi raznih uvreda, odmah iz općinske kuće odstranjen i isključen iz općine na tri godine. No svi laškoulički Židovi bili su proti Goldmanu, pa kad su god 1834. dne 7. travnja zapitani, da li ga žele za županijskog rabina, odgovorilo ih je svih dvadeset i osam niječno. God 1840. otvorili su Židovi svoju školu s dva učiteljska lica. Laškoulički Židovi ipak nijesu slali svoju djecu u tu školu, već u školu kaptolskog učitelja Marka Grošela. To se razabira iz njegove svjedočbe od 14. prosinca 1845., kojom tvrdi da je nekoliko godina na svoje zadovoljstvo obučavao više židovskih dječaka iz propisanih predmeta. Prepuštam razne parnice i raspre, koje su se počevši od godine 1840. i u napredak razvijale izmedju Židova starog i novog obreda, o kojim rasprava ima takodjer mnogo podataka u nadbiskupskom arkivu. Laškoulički Židovi imali su i svoga suca, kojeg je potvrdjivao biskup. Kad je god. 1846. umro već gore napomenuti sudac Leopold 20 ) Gl. „Vjesnik" god. V. str. 91.
