VJESNIK 11. (ZAGREB, 1909.)

Strana - 125

Više o Židovima saznajemo iz sudbenih spomenika XV. vijeka. Dne 21. kolovoza 1443. dosudili su gradski suci Matiji, sinu Petra Radočaja, da ima u parnici „contra Salamonem Judeum et uxorem ipsius" položiti prisegu. Kod Matije se naime našla jedna patvorena forinta, pa se morao prisegom opravdati, da ju nije sam krivotvorio, već da ju je primio s tvrdim uvjerenjem, da je prava. Bila je naime teška kazna za one, kojim se dokazalo, da su krivotvorili novac. Njemu su na drvenom konju (equuleus) svezali ruke na uznak i ovdje ga usijanim krivotvorenim novcem žigosali na čelu i na oba lica, a zatim ga predali krvniku, da ga gradom voda i proglasuje njegov zločin, a napokon da ga odvede na Zredišće i ondje spali. Matija je doista prisegao na žrtveniku sv. Križa u župnoj crkvi sv. Marka, da niti nema, niti je imao više patvorenih forinata osim one jedne, koju je primio za svoju robu, a mislio je da je prava. Uz njega morao je da prisegne i Židov Ana, kojemu je Matija donesao onu forintu, da ju odvaže. On je morao priseći, da nije tom sgodom forinte promijenio. Zanimljiva bila je prisega, što ju je on kao Židov položio. Ana morao je po odredbi sudaca priseći : „quod ita eundem Annam ludeum fides sua et Ute deus, qui creavit celum et ter r am adjuvet".

8

) Iv. Krst. Tkalčić kaže: „Ukradjene stvari ili su tatovi pridržavali za sebe ili prodavali bilo na sajmovih, riedko domaćih, bilo Židovom koji se rado bavili i takovom trgovinom često i na vlastitu štetu, jer obćeći s tatovi, oni su se upoznali sa njihovimi skladišti, pa ih često okrali."

9

) Jedan takav primjer zabilježen nam je u sudbenim spomenicima god. 1444., kad je sud radi kradje na vješala osudio Stjepana Sterkovića, sina Blaževa iz Laske ulice i Matiju Kunšića. Oni su kod nekojih gradjana pokrali i novaca i odijela te to : „Judeis ac aliis vendiderunt." Još su oni po ljestvi, što su ju uzeli u gradskog predsjednika Fabijana u noćno vrijeme: „ascenderunt ad do mu m Judeorum et ibidem subtraxerunt plures vestes et capucium ipsorum Judeorum" te to odijelo prodali raznim ljudima.

10

) U srednjem se vijeku novac mnogo uzajmljivao uz kamate, pa je za isplatu tog duga jamčio dužnik vjerovniku ili kućom ili drugim kojim posjedom, a katkada imao je i kojega gradjanina kao jamca za isplatu. S novčanim poslovima bavili su se u XV. vijeku u gradskoj općini osobito Židovi Ilija (1448—1483) i Marko (1457). Ilija bio je sin Simonov i „inhabitator civitatis"

11

) te imao često posla kod suda. God. 1448. prodao je on postolaru Blažu, sinu Franjinovu za petnaest forinta s

) Gl. ondje, sv. V. str. 394. ») Gl. ondje, sv. VI. str. XX11I. *) Gl. ondje, sv. V. str. 400, 401. X1

) Gl. ondje, sv. VII. str. 9.