VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)
Strana - 73
73 u Belostenčevu rječniku „Posega"). Mnogi stariji pisci uzimlju, da seje Požega za Rimljana zvala i Bassiana pokraj drugih još raznih imena (Recatina, Ravenata, Incerum), što međutim ne će biti opravdano, jer se iz kritičnih spisa znade, da je za Rimljana postojao u zapadnom dijelu požeške kotline samo grad Incerum. Ipak general franjevačkoga reda rabi mjesto pridjevka „de Posega" ili „a Posega" — kako se je fra Luka i pisao — pridjevak „de Bassiana". Tim je dokazano, da je to ime možda i više bilo u porabi, nego što to danas mislimo. Listina je datirana u Rimu 3. travnja 1688. II. listina potiče od princa Ljudevita Badenskoga. Pisao ju je fra Luki Ibrišimoviću dne 15. srpnja 1688. iz tabora kod Erduta. Ovim pismom, koje — u koliko se znade — još nije objelodanjeno ni u kojoj zbirci izprava, ubavješćuje glasoviti vojskovođa fra Luku o kretanju carske vojske, koju je sam Ljudevit Badenski imao dovesti preko Osijeka, Đakova i Našica u Požegu. Spominje princ Badenski, kako je general Dünewald hvalio fra Luku. Moli dalje fra Luku, da mu dođe u susret i da uputi narod svoga kraja o dolazu carske vojske. Prema ratnim prilikama one godine zbilja je vojvoda Ljudevit Badenski druge polovice mjeseca srpnja 1688. imao prispjeti spomenutim putem u Požegu. „Ratna osnova za ovu godinu bude napokon gotova i jasna . . . Jedan zbor imao je da vodi Ljudevit Badenski prema Slavoniji . . . Odavle (iz Iloka, gdje je general Caprara 12. srpnja 1688. izvojevao pobjedu) pođe sa svojim zborom Ljudevit Badenski sa 5000 momaka i 15 topova preko Đakova u Požegu" (Tad. Smičiklas : „Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije" I. str. 141.) Prema tim činjenicama mogao je princ Ljudevit Badenski prispjeti 15. srpnja pod Erdut, odakle se je javio fra Luki Ibrišimoviću. Pokraj istaknutih činjenica opet je jasno, koliki je ugled uživao naš Luka u ono doba kod dvora i kod pojedinih generala carske vojske. III. listina sadržaje izvorno pismo fra Luke Ibrišimovića, upravljeno iz Požege dne 2. svibnja 1694. samom caru Leopoldu I. U pismu se radi o pripadnosti požeške crkve i okolnih župa zagrebačkoj biskupiji. Poznato je, da je fra Luka Ibrišimović bio veliki pristaša zagrebačkoga biskupa, te je odlučno isticao, da kraj požeški spada pod crkvenu jurisdikciju zagrebačkoga biskupa. Dne 22. ožujka 1675. imenova biskup zagrebački Martin Borković našega fra Luku svojim vikarom u Slavoniji, pa je tako fra Luka po gotovo obranio prava zagrebačke biskupije naprama biskupiji bosansko-đakovačkoj. Zanimljivo je, da je baš u to vrijeme bio bosanskim biskupom zemljak fra Lukin, Požežanin fra Nikola Ogranić (de Plumbo). Svojatajući i raznim nasilnim sredstvima župe između Save i Drave bezobzirce za svoju biskupiju, nađe već za rana u fra Luki žestoka protivnika. Radi toga su morali velički i požeški Franjevci štošta podnositi,
