VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 56

56 premissorum memoriam, firmitatemque perpetuam présentes litteras nostras secrète- sigillé- nostro, quo ut rex Hungarie utimur inpendenti communitas, vobis duximus concedendas. Datum Bude, in festo divi Georgii martiris, anno domini millesimo quingentesimo decimo quarto, regnorum Hungarie etc. anno vigesimo quarto, Bohemie vero quadragesimo quarto. (Izvornik sa visećim pečatom u državnoj Széchenyi-knjiznici madžarskoga narodnoga muzeja u Budimpešti. — Grb po grobnom spomeniku Franje Keczera de Radovan od god. 1629. u crkvi u Vinici, priobćen u Adel von Kroatien tab. 60. Nu grb na armalesu bitno se razlikuje od ovoga grba, kako se iz teksta razabire. Grb po armalesu priobćen u „Catalogus bibliothecae Musaei Nat. Hungarici. II. Litterae armales." Budapest, 1904. str. 27.) Obitelj Keczer de Radovan pripada madžarskomu plemenu Aba, te je od početka XVI. do konca XVIII. vijeka obitavala u županiji varaždinskoj, gdje je držala imanje Radovan. XXIV. Konski (de Konzka). Grbovnica kralja Vladislava II., izdana u Budimu 21. veljače 1515. za plemića Petra de Konzka. Glasi ovako: Comissio propria domini regis. VvTadislaus dei gratia rex Hungarie et Bohemie. Tibi fideli nostro nobili Petro de Konzka, salutem et gratiam nostram regiam ac omne bonum. Cum nihil sit quod principis officio magis conueniat, quam subditorum suorum meritis equa lance pensatis, vnum quemque pro merito dignis premiis afficiat, nos quoque semper ab initio principatus nostri hunc nobis bonorum principum morem seruandum esse censuimus, itaque nihil libentiori animo facimus, quam munificos nos ac liberales illis exhibere, qui id virtutibus suis promerentur. Quibus de causis te quoque, quem fidedigno multorum testimonio edocti sumus multa nobis et sacre huius regni nostri Hungarie corone pro locorum et temporum varietate obsequia exhibuisse et preterea multis virtutibus poliere irremuneratum relinquere nolentes, tibi igitur ac tuis heredibus et vniuerse posteritati hec arma seu nobilitatis insignia, videlicet emblemma seu scutum parte superiori tetragonum inferiori obrotundum coloris luridi sew cesei, quem wlgus celestinum vocat, cuius quidem fere in infima parte est corona aurea smaragdo, saphiro aliisque lapillis ac vnionibus preciosis decenter ornata, de medio vero corone superne eminet equus albus leuis armature dimidius sparsis per ceruicem contortam iubis crispantibus, auribus arrectis patulisque oculis ac naribus apertis, pedes anteriores leuiter contractos eleuatosque tenens iamiam salienti simili, freno rubro turcaico frenatus, ephippio itidem turcaico rubro stratus, cuius ephippii pars anterior cum capite et alarum altera deauratis excersita extat, equus autem sagitta penata et ferro tricuspide in medio colli traiectus est, cuius sagitte pars vtraque sed magis ferrum versus quod sanguine conspersum est vtrumque prominet, ex wlnere vero a ferri parte gutte sanguinee labuntur, ante ora autem equi in parte superiori est luna media argentea cornibus ad equum versis, e regione vero lune hoc est : çitra caput equi est Stella