VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)
Strana - 41
Najstarije hrvatske grbovnice. Doba žive heraldike, kada su se naime grbovi na štitovima i kacigama kao oznake pojedine osobe u istinu nosili, trajalo je razmjerno kratko vrijeme, no zato se je ipak razvijalo grbovno pravo (Wappenrecht), koje je medjutim više običajno pravo (jus consuetudinarium), nego li pisano pravo *, Pravila grbovnog prava dijele se u dvije skupine: U prvu skupinu spadajuća odredjuju, komu pripada pravo rabiti grb. Ova su dakle pravila javnopravne naravi. Pravila spadajuća u drugu skupinu, bave se sa odnošajem pojedinaca naprama njihovom grbu, sa načinom stečenja grba i dokazom prava na grb, i konačno sa gubitkom prava na grb. Ova pravila spadaju dakle u obseg privatnoga prava. Temelj prava na porabu grba je dvostruki : 1. vlastito ili plemićko pravo, i 2. kraljevski privilegij. Vlastitim pravom mogu grbove rabiti one fizične i pravne osobe, kojima ovakav po njihovom javnopravnom položaju pripada, dakle: 1. države; 2. gradovi; 3. županije; 4. plemićke obitelji; 5. crkveni dostojanstvenici; 6. svetovni i crkveni stališi. Na temelju kraljevskog privilegija mogu rabiti grb one gradjanske obitelji i korporacije, kojima kralj iz osobite milosti podjeljuje pravo na grb, premda im ovo po njihovom javnopravnom položaju nebi pripadalo. „Grb" po svjedočanstvu većine evropejskih jezika znači „oružje" (arma, armes, armoiries, Wappen). Pravo na nošenje oružja imalo je pako u ono doba, kada su heraldički grbovi nastali, samo plemstvo. Iz toga slijedi, da prije svega samo plemstvu pripada pravo na porabu grba. Nu u Werböczyjevom Tripartitumu dio I., naslov 6., §. 1. čitamo: „Arma enim a principe cuipiam concessa, non sunt de necessitate, sed solummodo de bene esse nobilitatis. Nam armorum collatio simpliciter facta, non nobiiitat quemquam ; cum etiam civium et plebeormn hominum multi habeant armorum insignia per principem donata, per haec tarnen in numerum nobilium non computantur". Iz ovoga se ra1 Glede ovoga i slijedećega sravni: Dr. F. Hauptmann, Das Wappenrecht. Bonn, 1896.
