VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)
Strana - 38
38 Vašim gore spomenutim oblastima, da bi načinom najshodnijim prema mjesnim prilikama i pomoću dušobrižnika — u koliko je potrebito — nastojali iz srca naroda istrijebiti predsudu, kao da se na židovskim blagdanima ljudskom krvlju žrtvuje, i starali se da ga upute, da se ovo zločinstvo osudjuje u zakonu Mojsijevu, u spisima proroka, u opće u cijelom zakonu staroga zavjeta, na koje se osobito religija židovska oslanja — nadalje da se protivi zakonu ostalih religija — da je dosljedno umorstvo, što bi se jednomu ili drugomu Židovu u nekakove praznovjerne svrhe moglo podmetnuti, ali ne većim pravom podvaliti cijelom plemenu Židova, kao kad bi se slični slučajevi — ako bi se u kršćana desili, u mržnju svijuh pripisali. U ostalom će Vaša gospodstva paziti, da se ne bi Židovi nasuprot najnovijem zakonu članak 38 ikojim načinom napastovali, pa će općine uobičajenim okružnicama uputiti na te ustanove i to običnim strogim oglašivanjem i pod prijetnjom teških kazni, a u slučaju će napastovanja ili nanese li se njima koja nepravica, krivca kao primjer drugima najstrožije kazniti ». Ova je okružnica namjesničkoga vijeća znamenita za pitanje ritualne osvade. Od dvanaestoga vijeka amo pojavlja se ta osvada sad u Njemačkoj sad u Francuskoj, da Židovi ubijaju kršćanske osobe te njihovu krv upotrebljuju na svoj blagdan „Pesah" ili vazam u ritualne svrhe. Posljedica te osvade bijaše, da su Židove u mjestima gdje je osvada izbila, u tamnicu bacali, na muke metali, sumnjive pogubili a ostale prognali. Uzalud su pape neistinitost te osvade proglaŠivali, od bezdušnih vikača nahuškana i razdražena svjetina još i danas gdjegdje Židovima podvaljuje te na ove napada i izgrede počinjava. Spominjem bullu pape Inocenta IV. od 5. srpnja 1247. upravljenu na njemačke biskupe, koja med ostalima kaže: „Premda sveto pismo kaže medju inim zakonskim propisima i to: „ne ubij!" — te im zabranjuje, da se na blagdan Pascha dotaknu ičega mrtvoga, dižu spomenute osobe proti njima krivu optužbu, da upravo na dan toga blagdana dijele izmedju sebe srce umorena djeteta, tvrdeći, kao da to Židovima propisuje zakon, dočim se to zakonu očevidno protivi. I gdje se god nadje mrtvo tijelo, okrivljuju se Židovi zlobno s umorstva". Stoga odredjuje papa: „da ne trpite, da budu u buduće radi ove ili sličnih optužba po ikomu nepravedno napastovani i da crkvenim kaznama bez prizivnoga prava držite u stezi one, koji Židove na takav način napastuju". Papa Grgur X. navodi i kako i u koju svrhu nastaju te osvade: „dogadja se, da oci te djece ili drugi kršćani potajno tu djecu upravo sakrivaju, da mogu Židove osvaditi, te da onda mogu od Židova, kako bi se ovi oteli mukama, novaca istisnuti. Takovi kršćani svjedoče sasvim krivo, da su im Židovi potajno oteli i ubili djecu, pa da žrtvuju srce i krv te djece — dočim njihov zakon jasno i izričito zabranjuje krv žrtvovati". (U bulli od 7. listopada 1272.) U XVIII. je vijeku oštro ustao protiv krvne osvade papa Kliment XIII., u ime kojega javlja apostolski nuncij u VarŠavi prigodom nekog slučaja krvne osvade ovo: „Njegova svetost želi, neka se znade, pa je sv. stolica ispitala 1 Ta se okružnica navodi u arkivu zagrebačke županije: Com. 3. Augusti 1791. ali sam se spis tamo ne nalazi. Izvornik mi je priposlan iz kr. ugarskog arkiva, gdje se nalazi pod: 1791. Publ. pol. No 254. p, 2. br. 11.516.
