VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 24

2A dokazuje nam najbolje članak XIV. sabora kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od te godine, koji odredjuje „de inhumandis ex lue intereuntibus animalibus", budući da kuga sve više preotima mah (Acta et articuli od 13. studenoga 1758.). Pa i liječniku Francuzu Secheaux de Degouy povišuje sabor u sjednicama od 28. kolovoza i idućih dana 1758. plaću za 50 forinti priznavajući mu „utilia servitia tarn in varijs morborum curiš, quam et in exmissionibus ad visitationem locorum infectorum". Ali pjesnik naše pjesme mora da je imao na umu još jedan dogadjaj crtajući nevolju Hrvata prije njihova polaska na bojište. Spomenuo sam već prije Krčeliće^u vijest, da su gospoda, staleži i redovi tirvatski darovali banu Nadaždu mnogo kažnjenika, da ih odvede u rat, pa da su ovi kažnjenici bili otpremljeni u Varaždin ili u Zagreb. No kako se ratovanje s Fridrikom poradi duge zime nije moglo nastaviti rano u proljeće, a za oskrbu se i nastavanje ovih kažnjenika nitko nije pravo" brinuo, trpjeli su oni glad i svu silu nevolja. Evo kako crta njihovu bijedu Krčelić (Annuae, str. 471., u Smičiklasa str. 359.): „Sub cujus etiam tabulae (sc. banalis, 13. siječnja i daljih dana 1758. godine) decursu quotidie ducebantur Zagrabiam damnati, ut superiori anno dictum est, pro reclutis ad regimina, et sive ex patriae more et neglectu, sive personarum odio ad summam tyrannidem sunt tractati. Caruere victu, hospitio, provisione, verbo omni. Agitatum, quo collocari deberent, cum, ut credebatur, statim non mitterentar. Pars per civium domos collocandos censuil, sed ob tot vigilias res videbatur impossibilis; pars ad Scholas collocandos credebat, has vero in amplissimo Jesuitarum collegio absolvi posse, sed nesciretur, quare episcopus cum vicebano Naisich contra stabant. Itaque ad regnicolares, ut vocant, Zagrabiae domus fuere locati, sed tarn provisi misere, ut commiserationem moverint omnibus. Ultra 1500 fuere in domibus summa hyeme sine lignis, vestitu, Stramine, ut omnino ex foetore aliisque miseriis supra 300 illorum sint mortui, fueritque reginae eatenus a quopiam scriptum descriptaque miserorum conditio. Attribuebatur hoc Jesuitis. Quisquis fuerit, plus erat, effecitque, utposi mandatum regium miseris Stramine diurno crucigeris 4 provideretur". Nije mnogo bolje bilo ni onim kažnjenicima, koji su zimovali u Varaždinu, premda je tamo boravio preko zime sam ban, pa se i sam brinuo za njih. — Ovi su bijedni kažnjenici istovetni s onima „odlučenimi za regimente Ijudmi", o kojima Laurenčić kaže da ih je Petar Botićki poveo na bojno polje u Moravsku zajedno sa svojih 1000 krajišnika. Ovaj je dogadjaj poznat dakako i Krčeliću, jer i onaj je Laurenčićev „Pridavak" Vitezovićevoj Kronici zapravo njegovo duševno vlasništvo. U njegovu djelu „Annuae" (str. 481., u Smičiklasa str. 367.) čitamo pobliže vijesti o tome, kako su ovi nesrećnici stradali na putu: „Mense Junio Petrus Botichki, supremus vigiliarum praefectus, in banalibus regni confiniis ad castra 1000 confiniarios educens, reclutas miseros in regni domibus gementes et squallidos tandem abduxit. Sed sive indiscretione confiniaristarum, sive ob separationem a suis, ex potu, sive ex defectu motus ob tarn diuturnos quinque mensium carceres ultra 100 ad arcem usque Szussed corruerunt, ad stationem autem sanctorum Trium Regum totidem. Quos corrttentes illico sepeliebant, vel ad Savum aut Krapinam flumina, vel denique ad lacunas projiciebant, plerisque dicentibus, vivos muHos sic fuisse ne-