VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 21

Glad u Hrvatskoj i oslobodjenje Olomuca 1758. godine prema latinskoj jednoj pjesmi iz onoga doba. U arhivu Jugoslavenske akademije u Zagrebu našao sam malen rukopis od nekoliko strana, koji ima natpis: „Poemation de fame, quam Pr oser pin a per Cer er em matrem suam Croatiae intulerat anno MDCCLVIIL, anno nempe belli Borussia. Cum ode finali." Sudeći po pismu, pisarskim pogrješkama i papiru ovaj je rukopis očito tek prijepis originalnoga rukopisa i jedva će biti stariji od 1800. godine. Signatura je njegova : II. b. 87. Sadržaj rukopisa raspoznajemo već iz natpisa. Na prvome mjestu čitamo odulju latinsku pjesmu od 392 heksametra, zatim „odu", koja se sastoji od deset alkejskih strofa, i napokon kratak zaglavak od pet heksametara. Ove su tri pjesme po mom sudu zanimljiv prilog za povijest latinske književnosti u Hrvatskoj oko polovine 18. vijeka, a zanimat će možda i kojega istorika, pa sam ih stoga odlučio ovdje da priopćim. Latinska pjesma od 392 heksametra ne sadrži samo ono, što nam natpis naznačuje. Pjesma se otpočinje doduše s opsežnim uvodom, u kojem pjesnik ne može sebi da objasni jauk i naricanje, što se ori po čitavoj Hrvatskoj, a iza toga se kazuje, kako su podzemni vladaoci Dit i Proserpina odlučili gladju da muče Hrvate, ne bi li na taj način izbavili od njih Pruse, svoje ljubimce, pa se doista crta glad, koja hoće da uništi sve živo u Hrvatskoj. Ali tim je pripovijedanjem ispunjen samo prvi, dulji dio pjesme, koji se završuje opomenom pjesnikovom na Hrvate, neka samo ustraju u nevolji, pa će i njima osvanuti bolji dani (st. 1.—253.). — U drugom dijelu bog Mart, otac Hrvata, poziva svoje sinove, da pograbe u ruke oružje, krenu što prije protiv Prusa, pa će tamo naći izobila hrane. Hrvati se brže bolje opremaju na vojsku, pa polaze najprije u Beč, gdje ih čitavo gradjanstvo dočekuje sa zanimanjem i divljenjem, a kraljica Marija Terezija daruje obilatim darovima obećavajući još obilatije dare, kad se vrate iz boja. Sjutradan odlaze Hrvati na bojište u Moravsku i nakon kratka odmora navaljuju na Pruse, pa im otimlju silan plijen s mnogo praha i olova i ostale vojničke zaire. Napokon dolaze oni u pomoć Olomucu, što ga podsjedaju Prusi, i vodjeni od Siskovića u žestoku kreševu izbavljaju grad i gone u bijeg svladanoga neprijatelja. Sam se Mart poradovao videći ovo junaštvo svojih Hrvata (st. 254.—392.).

1 1 „Oda" nema osobita sadržaja: u njoj pjesnik crta radost Hrvata poradi pobjede i kako u veselju slave tu pobjedu. A u onom epigramatičkom zaglavku pjesnik poziva Persefonu i Cereru, neka sada naškode Hrvatima, ako mogu.