VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)
Strana - 169
169 je kralj Ljudevit IL po zahtjevu neke dvorske gospode na koncu g. 1523. imenovao za druga banu Ivanu Karloviću. Ivan Tahi 'posjedovao je zemlje i gradove u Slavoniji (Caklovac i Kamengrad), a ipak ga staleži nijesu htjeli priznati za bana. Pače i sam Ivan Karlović zahvalio se je na banskoj časti (u kolovozu 1524.), da ne bude drug nametnutoga Ivana Taha. Mjesto Karlovića imenovao je na to kralj Ljudevit II. 12. ožujka 1525. banom Franju Bacana. Ovoga su slavonski staleži priznali, ali za Ivana Taha nijesu htjeli čuti, premda je sam Bacan po kraljevu nalogu sve moguće činio, da ih na to skloni. Još 22. studenoga 1525. pisao je kralj banu Bacanu : „Bio je ovdje (u Budimu) vjerni naš velemožni Ivan Tahi kojega smo poslali na slavonski sabor s tom nadom, da će biti po našim povjerenicima, koje smo onamo odpremili, uzpostavljen u svojoj časti, ako bi se državljani dali na to skloniti ; ako pak staleži ne bi pristali, ne će ga natrag namjestiti. Podjite dakle brzo i vi na sabor i nastojte svakim načinom zajedno s našim povjerenicima, da se zavadjene stranke slozi povrate, da bi se onda mogao i Tahi nagoditi sa svojim protivnicima; jer ako se to dogodi, lakše bi se mogao s njihovom privolom u banskom dostojanstvu uzpostaviti. On i onako ne želi dugo ostati u službi (banskoj) ; pak i mi ne tražimo to u drugu svrhu, nego da se zadovolji i ugledu našemu i časti njegovoj". Ali staleži nijesu ni ovaj put htjeli popustiti, pa tako je ostao jedinim banom Franjo Bacan. Kad su Hrvati 1. siječnja 1527. u Cetinu izabrali Ferdinanda I. za svoga kralja, nijesu za pravo imali nikakvoga bana. Franjo Bacan, koji je bio banom za Ljudevita II. prije boja na Muhačkom polju, niti je u hrvatskom kraljevstvu boravio, niti je za nj mario. U samoj Hrvatskoj se u obće nije za Bacana ni pitalo ; u Slavoniji opet, koja je pretežno stajala uz Ivana Zapolju, vršio je bansku čast knez Krsto Frankapan, odlučni privrženik Zapoljin. Hrvati na saboru u Cetinu, kako nijesu faktično imali bana, molili su 3. siječnja 1527. Ferdinanda, neka bi dozvolio, da vrhovni kapitan njegovih četa Nikola Jurišić „tanquam maiestatis vestre locumtenens" , zajedno sa četiri izabrana domaća plemića vrši sudsku vlast, da naime zamjenjuje bana pri sudovanju u zemlji. Čini se, da to kralj nije prihvatio, jer je poveljom, izdanom 9. ožujka 1527. u Pragu, svoga osobito odanoga Franju Bacana ponovo imenovao banom Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, te posebnim pismom pozvao hrvatske staleže, da ga priznadu i prime. Ovo ponovno imenovanje Franje Bacana za bana nije se hrvatskih staleža najpovoljnije dojmilo. Sastavši se malo zatim na saboru u Cetinu, dakako opet bez bana, potužiše se 28. travnja u pismu na
