VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 154

154 se imade za taj posao zapriseći, i primiti od bilježnika ključe od arkiva. Odredjeno je takodjer, da blagajnik (perceptor) imade nabaviti potrebni papir i sve što bude kod tog posla od potrebe, pak dati uvezati protokole fasija. Tekuće pako spise dužan je sam bilježnik uz nagradu od 20 for. godišnjih registrirati.

1 Na turopoljskom spravišću god. 1800. 14. maja (članak III.) položi Grđenić prisegu, koja je glasila ovako: „Ego N. N. juro per deum vivum, gloriosam dei genitricem V. M. et 00. SS. et electos dei, quod ego regestrationem archivi U. N. C. Turopoljensis tarn in fornice Goricensi, quam et Lukaveczensi habiti per me assumptam et mihi concreditam more in regestrationibus observari solito, et I. comitatu Zagrabiensi vigente, fideliter regestraturus, scripta et literalia documenta cuiuscumque demum generis diligentissime conservaturus, arcana, sive totam universitatem in concreto, sive aliquem in particulari concernentia non proditurus, nec quidquam intermissurus sim, quod partes honesti ac probi viri integerim umque officialis publici spectat et pertinet. Sic me deus adiuvet etc." Blagajnik Modić dobije nalog, da nabavi sve potrebno za registrovanje (papir, protokole, ljestve i t. d.), a bilježnik Antun Zdenčaj imao je ovako zapriseženomu regestratoru izručiti ključeve od arkiva.

2 Kako i koliko je Grdenić uzradio do god. 1805. nije nam poznato, Tada je valjalo i taj posao obustaviti, jer se je domovina nalazila u pogibelji. Francuzi se približavahu granicama domovine. Za to i jest turopoljsko spravišće god. 1804. odgodilo uredjenje arkiva na zgodnije vrijeme.

3 To je zadalo veliku'brigu Turopoljcima. U prvom redu misle oni na svoj arkiv, naročito na onaj dio, što se je čuvao u gradu Lukavcu, jer to bijaše kako sami vele, njihovo „jedino i najveće blago". Na spravišću 25. i slijedećih dana mjeseca novembra 1805. iznese to pitanje župan i odmah bude zaključeno, da imade župan s prisjednikom Ivanom Nep. Zdenčajem, Petrom Modićem i Antunom Noršićem poći u gorički i lukavečki arkiv, te škrinju s obveznicama i privilegijima odanle odnijeti i pohraniti negdje u brdinama (in partibus montanis recondant), a kad bude nestalo pogibli od Francuza, da ju natrag na svoje mjesto postave.

4 Medjutim je čini se turopoljski arkiv ostao na svom mjestu, ali god. 1809. nastade opet velika pogibelj za nj poradi provale Franceza. I tada vidimo, da turopoljsko spravišće 23. maja člankom I. odredjuje, da se cijeli arkiv turopoljski iz grada Lukavca i stvari gradske kapelice prenesu u crkvu dubranečku, a bude li veća 1 Ibidem fasc. 265. a. 1799. 2 Ibidem fasc. 268. a. 1800. 5 Ibidem fasc. 314. a. 1804. 4 Ibidem fasc. 324. a. 1805.