VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 150

150 te četu pješaka i konjanika odašalje početkom g. 1516. markgrof Brandenburški u Turopolje, da plijene i uništuju. U toj nevolji držali su Turopoljci, da je crkva najsigurnije pohranište njihovih isprava Za to su oni svoja pisma sakrili u crkvi B. D. Marije u Vel. Gorici u svetohranište (conservatorium sacramenti), držeći, da se ne će njihovi neprijatelji usuditi dirati a najveću svetinju, u mjesto, gdje je pohranjen presveti oltarski sakrament. Nu slaba je bila nada jadnih Turopoljaca. Pencingerova ćeta upravo razbojnički navali u Veliku Goricu, krenula izravno k župnoj crkvi, razbila crkvena vrata i provalila u crkvu. Tu su našli raznih predmeta, što su ih Turopoljci sakrili bili, pak i nešto novaca, što sve ugrabiše i odnesoše. Otvoriše pače i svetohranište, i pobraše množinu pisama turopoljskih. Ova pisma bila su vrlo važna, jer su se odnosila na porijetlo turopoljskih porodica od najstarijih njihovih predja Budune, Ivana, Levče, Jurja, Ivana sina Ladislavova, Pribislava, Radoša, Nikole, Tole, Dobše, Milovana i Koskuta, koji su god. 1225. od kralja Bele IV. dobili plemstvo. Bilo je tu i isprava, koje su sadržavale neke ruke rodoslovja tih turopoljskih porodica od koljena do koljena, („.',. totales generationes ipsorum a pristinis nobilibus scilicet olim Budune, Ivan, Lewehe, Georgio, Ivan filio Ladislai, Pribislao, Rodus, Nicolao, Dole, Dobche, Milovan et Koskwt predecessoribus videlicet eorundem nobilium, incipiendo de generatione in generationem, de puncto in punctum usque ad présentes et nunc superviventes homines et nobiles deduetas et approbatas, . . .") koja rodoslovja potvrdio je bio kralj Matija na svom sudu za sabora u Zagrebu. Bilo je tu i mnogo drugih isprava, koje se odnosiše na turopoljske posjede.

1 Kako se čini, medju ovim listinama bila je izvorna listina kralja Bele IV. od g. 1225., koje danas više nema, te je samo od nje sačuvan prijepis kralja Matije Korvina od g. 1466. Za cijelo, da je i za vrijeme haranja Ivana Kosarskoga do 1522. dosta propalo turopoljskih isprava. Tako isto znademo, da je mnogo pisama propalo za vrijeme, kad su ljudi Nikole Zrinskoga harali po Turopolju (naročito g. 1546.). Poznato nam je, da je i za turskih provala u Turopolje propalo dosta listina. Držim, da je takodjer mnogo isprava i navlas uništeno, i to u slučaju, kad je koja starija novijom stavljena izvan kreposti. Cesto se izrično spominje, da su listine i neke isprave stavljene izvan kreposti, te da su u slučaju porabe na štetu onomu koji ih iznese. Ovakove dakle is- ' prave bile su bez vrijednosti, pače kako vidimo i štetonosne. * Isprave, koje je čuvala općina turopoljska po svojim organima, bile su svakako najvažnije, za to nas one najviše zanimlju, jer od ovih 1 Codex Turop. II. 349—350.