VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 137

137 u savezu s mjestom u Adm. ona nam osvjetljava položaj Soluna u trgovini carstva sa sjeverom. Pripovijedanje ο utemeljenju Sarkela oslanja se izravno ili neiz

ravno na izvještaj Petronasa, kojega je ТеоШ namjestio strategom Kersona.

1 Ono je važno za našu svrhu s razloga, što se jedan duplikat istoga nalazi u nastavku Teofanovu, Vita Theophili, c. 28; upravo kao što smo gore (§ 9.) našli jednu pripovijest zajedničku našoj raspravi i djelu Vita Basilii. Isporedimo li ta dva teksta, naći ćemo, da Vita Th. podaje malo ne točnu literarnu versiju kolokvijalnog izvješća u Adm. Ovdje imamo, može se primijetiti, zanimljivu zornu pouku ο načinu, kojim je koji pisac prevodio kolokvijalnu u literarnu (ali ne retoričku) dikciju, άσπρον δσπίτιον (άσπρο σπίτι) postaje λευκόν οίκημα, καματερά κα

ράβια pojavlja se kao στρογγύλαις ναυσί. Tekstovi odgovaraju točno jedan drugomu (osim jedne ili dvije transpozicije, koje se imaju pripisati različitim kontekstovima, u kojima se one nalaze). Ja bih mogao istaknuti njekoliko tekstualnih pogrješaka u Adm.

2 Ο posadi u Sarkelu čitamo

: εν φ ταςεώται καθέζονται τά κατά χρόνον εναλλασσόμενοι. Iskustvo starih grčkih tekstova naučilo me, kako su nesigurne brojevne emendacije, ali ovdje moramo, bez oklijevanja, mjesto τά čitati τ\ Vita Th. sačuvala je istinu: 123, τας. κατ. τριακόσιοι κατά χρ. έναλλ. (2) 178, 2, ό γάρ χαγάνος εκείνος ό καί πέχ Χαζαρίας — άποστείλαντες — ήτησαντο. Kad bi ό καί πέχ bilo pravo, bio bi potrebit singular άποστείλας ητήσατο. Ali su Kagan i beg različite ličnosti,

8 i s toga moramo uspostaviti καί ό πέχ. I ovo je, što nalazimo u Vita Th. 122. 19. (3) 178, 7, καί δή ό αυτός Πετρωνας τήν Χερσώνα καταλαβών τά μεν χελάνδια εδρεν έν Χερσώνι. Smisao pokazuje, da je ευρεν pokva

reno. V. Th. τάς μέν μακράς νήας εκεΐσέ που προσορμίσας 9Ιπί τής χέρσου κατέλιπεν. Bismo li morali čitati ώρμισεν.

4 1 Položaj Sarkela i okolnosti njegovog utemeljenja bijahu raspravljeni na arkeo

loškom kongresu u Vilni u god. 1893., prigodom jedne radnje, koju je čitao H. J. Popov. Vidi izvješće u Viz. Vrem. 1. (1894.), 265.—6. Sarkel je bio prije predmet kontroverse između Vasiljevskoga i Th. Uspenskoga u Zurn. Min. Nar. Prosv., 265. i 266, 1889. Vidi također Marquart, op. cit. 28. 2 Marczali (Kuttoi, p. 132. n) poziva se na pripovijedanje u V, Th., ali za čudo ne služi se njime za svoj tekst. Njegov izraz „böven elbeszeli" zavada, jer nagovješćuje, da V. Th. daje više pojedinosti nego li Adm. Opažam, da on čita χελάνδια τω κατεπάνω Παφλαγονίας bez komentara (prevodeći „a paphlagoniai katapän hajoin"). V. Th. ima κα! τοΰ κατεπάνω τής Παφλαγονίας. Ovim se kaže, da se je flota Petronasa sastojala dijelom od βασιλικοπλώϊμα a dijelom od helandija, što ih je davao Katepan od Paphlagonije. Ne kaže se, da ih je potonji pratio. Vjerojatno je τώ štamparska po

grješka. 3 Vidi Ibn Fadhlan, u Kutöfi ρ. 217., gdje se kralj, khäkan, razlikuje od kha

käri bhua (== beg). Cz. Hunfalvy, Magyarorszäg Etnographiäja, 209. 4 Marczali, ib., čita ευρεν bez komentara, ali prevodi, kao što to smisao zahti

jeva „otthagyta a hajokat" == ostavi brodove ondje.