VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 129

danjä Leona VI. i Romana i morala je biti potpuno upućena u događaje, koji se ovdje pripovijedaju.

1 Mi smo vidjeli, da je gl. 30. bila sastavljena poslije glava 29., 31.—37. (gore § 4.) Vijest ο avarskom zauzeću Salone posve se jednako pripovijeda kao u gl. 29. Ta dva pričanja nadopunjuju jedno drugo, jer njekoje male pojedinosti, kojih nema u jednome, nalaze se u drugomu.

2 Jasno je, da je pisac jednostavno izrađivao dvaput isti dokumenat, što ga je imao u svojoj zbirci dalmatinskog materijala. To je očevidno, kao što sam kazao, spljetska priča. Jagić zove ju „fantastisch," ali dopušta da ima „einen gesunden Kern."

3 Većina priča ove vrste imaju jezgru istinite povijesti. Ne gledeć na ovo ponavljanje, pisac je sabrao novog materijala, otkad je napisao dalmatski dio svojega djela u 948—9. On ponavlja u gl. 30. svoju noticu ο hrvatskom osvojenju, ali dodaje tradiciju ο pet braće i ο dvjema sestrama. On spominje, da je jedan ostatak Avara u Hrvatskoj preživio, te govori i ο odnošajima Hrvata s Francima. Ali njegov novi materijal je ponajviše geografijski. On daje broj i imena županija Hrvatske, geografijske međe Hrvatske, Srbije, Zahumlja i t. d. Napokon on bilježi tribut, što su ga rimski gradovi dalmatskog temata plaćali Slavenima, upotrebljujući ovdje jedno službeno vrelo, βασιλική κελευσις Vasilija I.

4 Razlika u izvoru izilazi u bilje

škama ο krštenju Hrvata u gl. 30. i 31.

5 U gl. 31 se pripovijeda, (148), da je „Heraklij poslao i doveo svećenike iz Rima i dao Hrvate krstiti

; i u ono vrijeme bijaše njihov arhon Porga." U gl. 30. šalju oni u Rim sami od svoje volje u jedno kasnije doba, pošto su odbacili jaram franački, i mole krštenje, a ime arhonta bijaše Porin (145). Ovdje smo u devetom stoljeću. Ova se dva pričanja dadu zaista složiti, ako se uzme površan pokušaj, da se uvede kršćanstvo, u sedmome vijeku, i potpuno odmetnuće; ali meni nije ovdje do toga, da istražujem, da li je ovo tumačenje pravo, ili da li se ima priča ο ranijem obraćenju pripisati želji, da se početak kršćanstva u Hrvatskoj što moguće natrag 1 Protuslovlje između onih dviju obavijesti, koje se tiču odnošaja Bugarske sa Hrvatskom, možemo po svoj prilici tumačiti time, da potječu iz različitih izvora: 150, 20 άλλ' οδδέ Βούλγαρος απήλθε προς πόλεμον κατά τών Χρωβάτων, εΐ μή Μιχαήλ κτλ., i 158, 16 κατά τον καιρόν οδν εκείνον εισηλθον οί αυτοί βούλγαροι εις Χρωβατίαν μετά τοδ Άλογοβότοορ τοο πολεμήσαι, και Ισφάγησαν πάντες εκεΐσε παρά τών Χρωβάτων. 2 Uređenje άλλάγιον-a, pomno rastumačeno u 29 (126, 16), samo se onako iz daleka spominje u 30 (142, 11), i Kleisa (Kleisura) ne spominje se u 30; dok 30. samo daje broj preobučenih Avara (143, 6). a Op. cit. 57. 4 147, navode se točni iznosi. 5 Marquart, Osteuropäische u. ostasiatische Streifzüge (1903) ρ. XVIII, ima pravo, što identificira Porina sa Bornom (Ann. r. Franc, s. a. 819) Ali on me ne osvjedočava, da je Porga također ista osoba, i da nije bilo pravoga temelja za važnost vladanja Heraklijeva u hrvatskoj povijesti.