VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 127

127 nalaze, nema nikakva spomena ο Hrvatima i Srbima u sedmom sto

ljeću, i ova činjenica potvrđuje, što nas i cijeli smisao konteksta prinuđava vjerovati, da imamo naime posla sa slavenskom tradicijom. Ova je tradicija u više nego jednom pogledu kriva, što se može i dokazati, ali ima historijsku bazu. Slavenska se okupacija Bosne, Dalmacije i Srbije zbila prije vladanja Heraklijeva i izvela se silom, a ne sudjelovanjem carske vlade. Ali Konstantinove bilješke, ako i prikazuju krivo fakta, pokazuju bez sumnje, da se Heraklij na više ili manje odlučan način bavio slavenskim pitanjem. Situacija sama od sebe govori. Heraklij je našao Slavene u posjedu sjevero-zapadnog Ilirika; on ih nije mogao istjerati iz njega

; prema tome on je uredio njihov položaj

; oni su priznali formalni autoritet carstva i postali su δοολικώς υποτετα-

Yfiiyot, Ovo je općenito priznato kao pravi zaključak,

1 i ne bi bi bilo potrebito dalje se time baviti, da to nije nedavno previdio Jireček u svojem majstorskom djelu ο Romanima Dalmacije.

2 On je propustio ovdje da pravo ocijeni značenje Konstantinovih bilježaka. „Eintritt geordneter Zustände," „ruhige Verhältnisse," koji su vladali, kao što on opaža (p. 32) za vladanja Konstantinova, pretpostavljaju određen i formalan sporazum između Slavena i rimske vlade, i ova pacifikacija, koja se ima pripisati Heraklij u (sjeća nas na pacifikaciju zapadnih Gota po Teodoziju I.) bijaše historijski motiv slavenske tradicije, koju je Konstantin sačuvao. 1 Isporedi Grot, Arch. f. slav. Phil. 5 (1881) 302 [Ova je rasprava ekstrakt iz većega djela, Izviestija Konstantina Bagr. ο Serbah i Horvatah, 1880 (St. P.)]; Oblak, ib. 18 (1896.) 232 (gdje se pristaja Račkoga, Rad 59, 3202, spominje). 2 Die Romanen in den Städten Dalmatiens während des Mittelalters, in Denkschr. ,der k. Ak. d. Wiss., 48 (1902) III, i 49 (1904) I i II. On meće slavenske navale na Dalmaciju, osvojenje Salone i t. d. u doba vladanja Fokasa (I 26.) i upozorio je na jedno važno zanemareno mjesto u Ivana od Nikiu (Zotenberg, ρ. 343), koje spominje slavenska pustošenja ilirskih pokrajina i jednu navalu na Solun za vladanja Fokasa. Ali se čini, da on nije razabrao, da se je navala na Solun, koju spominje u „Životu Sv. Dimitrija" metropolit Joannes, dogodila za vladanja Mauricija, niti da je razlikovao ova dva „Života". Jer on piše: „Die Nachricht zeigt, daß die bisher angenommene Chronologie der Angriffe der Slaven und Avaren auf Thessalonich ganz unrichtig ist und daß die großen Kämpfe in die Zeit um 609 gehören, nicht in die Jare 678—685, wohin sie Tafel u. A. verlegt haben". Motiv „Života" od Ioannesa je ranija navala za Mauricija, motiv anonimnog „Života" je jedna kasnija navala, više od šezdeset godina poslije prve invazije Slavena i Avara, i tako po svoj prilici u prvim godinama Konstansa (cp. Geizer, Die Genesis d. byz. Themenvf., 49). Opsada, koju Ivan od Nikiu spominje pod 7. godinom Fokasa mora biti ista, koja i ona, što ju metropolit meće u vrijeme vladanja Mauricija; a lokalnom auktoritetu mora se dati prednost. U istinu ne treba da bude ovdje konflikta svjedočanstva, jer notica etiopske kronike očito obuhvaća zajedno događaje, koji su se zbili tečajem više godina („pripovijeda se, da su kraljevi onoga vremena razorili" i t. d.). Bilješka dakle, Ivana od Nikiu, ne Uče se nikako druge opsade Soluna, za vladanja Konslansa, koja se spominje u anonimnoj Vita.