VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 119

119 red pučke anekdote, u koji i pripovijest ο Narsesu

; ono je bilo nadah

nuto interesom, što ga je pobudilo sužanjstvo afričkog poglavice. Zanimljivo je motriti, kao što smo opazili u legendi ο Narsesu, kako njekoji historijski događaji imaju moć, da potaknu pučku maštu, da preobuče stare pripovijetke u novo odijelo. Saracenska najezda na južnu Italiju imala je tu moć; i pripovijetka, što ju Konstantin pripovijeda ο glasniku, koji je, zarobljen od sultana, kad je ovaj podsjedao Benevent, rekao istinu posadi usprkos grožnja svojega zarobitelja, jedno

stavno je stara pripovijetka ο Sesualdu, branitelju Romualda, koji je po pri

povijedanju longobardskog historika isto onako radio, kad je pred dvije sto godina car Konstans podsjedao Benevent.

1 Ova priča i Narsesova legenda jesu obje beneventske pripovijetke, koja činjenica je važna za longobardsko podrijetlo informacije, što ju je dobio Konstantin. Mi smo vidjeli, da u pogledu potonje i drugih vijesti u gl. 27., Konstantinovo se vrelo ima tražiti prije u Kapui, nego li u samom Beneventu. Čini se značajno, što se u ovom slučaju Kapua i Benevent redom spominju zajedno, a Kapua uvijek na prvom mjestu.

2 Obje glave 27. i 29. pripadaju istoj godini 948.-949. Mi dakle po svoj prilici imamo pravo, ako uzmemo, da one potječu iz istog (kapuanskog) vrela. Mjesto, ο kojem raspravljamo, ima osobit interes za našu svrhu, jer nalazimo još jednom to pripovijedanje u Konstantinovoj Vita Ba

silii, i također djelomično ponavljanje u raspravi περί θεμάτων. Naći ćemo poređenje ovih triju mjesta poučnim. LAdm. 128, 12—129, 2 = V. Bas. 288, 12—289, 2 „ 129, 2—19 = „ 291, 1-292, 13 „ 130, 1—131, 12 = „ 289,2—290,23,292,14-294,2 = Them. II 61, 12—62, 18 „ 131, 13—136, 10 = „ 294, 3—297, 23] Pripovijedanje u Them. je kratko i sumarno

; ono u Vita u istinu „stilizirano" i s mnogo riječi dugo. Ova vrela pokazuju dvije znamenite razlike (ne protuslovlja) od Adm. Ona oba bilježe, da je dubrovačko poslanstvo bilo poslano Mihajlu III., ali da su poslanici došavši u Carigrad našli Vasilija na prijestolju. Adm. jednostavno kaže οί Ταου-

σαίοι έδηλοποίησαν Βασιλείω, ne spominjući, da je to bilo vrijeme Vasilijeva nastupa. Opet dok ovo djelo daje točno trajanje podsade Dubrovnika, 15 mjeseci (130, 7), druga dva izvješća upotrebljuju istu općenitu frazu επί χρόνόν έπολιόρκοον ίκανόν (Them. 61, 17 = Vita 289, 16).

ί! 1 Paulus, δ, 8. Hirsch upozoruje na sličnost, ρ. 259. 2 131, 13, 132, 1, 133, 18, 136, 11. 3 Nadalje i Them. i Vita karakterišu sa hvalom generala Nicetasa; u Adm. se spominje samo njegova služba.