VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)
Strana - 109
109 nego li je 948., kao što se nagovješćuje na jednome mjestu ; ako ne ćemo da prihvatimo Vasiljevskijevu teoriju, da kratki dio ο Konstanti- novoj αυτοκρατορία između 944. i 948. nije od njegove ruke, već da je to dodatak, što ga je učinio Leo Grammaticus. 1 Vasiljevski je osnivao ovo svoje mnijenje (1) na okolnosti, što ovoga dijela nema u bugarskom prijevodu, gdje notica ο smrti Romanovoj dolazi neposredno iza izvješća ο njegovom svrgnuću, i (2) na izrazu πληρωθ-εΐσα παρά Λέοντος γραμματικού u Cod. Par. 1711. Nesrećom Vasiljevski nam nije kazao, da li bugarski prijevod izostavlja također noticu ο trajanju Konstanti novog cijelog vladanja, 8 koja bi morala biti napisana poslije njegove smrti. Ja nisam potpunoma osvjedočen, ali bilo kako — i ovdje dolazim k mojoj drugoj točki — nema ništa, što bi nam branilo držati, da kronika kao cjelina bijaše pisana tečajem posljednjih deset godina vladanja Konstantinova. Njezin smjer činio bi nemogućim, da se objelodani, dok je on jošte živio, a sličan obzir mogao je auktora skloniti, da ju zadrži za sebe za vladanja Romana II. Zatim je bio mogao načiniti jedan ili dva dodatka malo poslije nastupa Nikeforova, te izdati ju na svijet god. 963 prije smrti Stefanove. Ovo je konjektura, ali što bih rad osvijetliti je to, da nam je slobodno držati vjerojatnim, da raniji dio kronike Simeunove bijaše napisan prije god. 958., imali mi ma koje mnijenje ο završetku* iste kronike, i da je θεμάτιον, kao što dolazi u Cod. Par. 854 (PseudoLeo), stajao u originalnom djelu auktora. 3 § 6. Gore se je upozorilo na formulu ίστέον οτι ili οτι, kojom se no tice u Adm. redovito uvode. Izuzeci su ovi: (1) Odsjek 2., gdje je ta formula neumjesna, jer se taj odsjek sastoji od izravnih savjeta Ro manu. (2) Ona se ne upotrebljava u početku glavnih odsjeka: Odsjek 1., p. 68; ods. 3., A p. 90, Β ρ. 182, C ρ. 214. Ods. Α. ρ. 216 je izuzetak. (3) Izvaci i navodi : Stephanus, p. 93; mjesta iz Teofana, pp. 93—106 (jedan izuzetak, p. 96), i p. 110; zbirka navoda ο Španiji pp. 106—110; izvadak iz akata trullanskog sinoda, p. 215. Ovamo ta kođer ide i listina konja, što ih je Pelopones davao, p. 243, 13—244, 2, očevidno prepisana iz kojeg službenog izvješća. (Ona je nespretno odijeljena od prediduće notice, kojoj pripada, ulazeći u iduću glavu.) (4) Paragraf počinjući πρώτη ή παρά τών Χαζάρων samo je prividan 1 Viz. Vrem. 2, 133 (cp. 99) i 4, 576. 2 Cont. Georg. 874 (ed. Bonn) = Leo Gramm. 288. Vasiljevski je bio morao dodati, da je po njegovoj teoriji Leo morao prepisati svoj dodatak izravno iz Cont. Theoph., i tako bi se riječi iv τ-jj προηγουμένη (sic leg.) εξηγήσει έκθ-ήσομαι (Leo 329.) imale pripisati piscu od Cont. Theoph. Knj. VI, u kojem je djelu obećanje (436) ispunjeno (438). 3 Rad bih znati, da li se Όεμάτιον nalazi u bugar kom prijevodu, i ako se na lazi, u kojem obliku. Akoprem je Vasiljevski bezuvjetno tvrdio identičnost njegovu sa Pseudo-Leonom, zaključujem iz jedne opaske vlastitog njegovog Viz. Vrem. 2, 120, da njegova kolacija ovih dvaju tekstova nije bila nipošto potpuna.