VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 105

105 saracenskih država. Jedini problem, na koji se obzirao, bijaše, kako da postupa sa i, koji pripada kronološkoj historiji, i on ga je riješio van­rednim nedostatkom spretnosti. Ali još je jedna treća serija notica, koje pripadaju Španiji: l (geografska), ш‍ (‍v‍i‍z‍i‍g‍o‍t‍s‍k‍o‍ o‍s‍v‍o‍j‍e‍n‍j‍e‍,‍ i‍z‍ T‍e‍o‍f‍a‍n‍a‍)‍,‍ g‍ -‍j‍-‍ k‍*‍ (‍s‍a‍r‍a‍c‍e‍n‍s‍k‍o‍ o‍s‍v‍o‍j‍e‍n‍j‍e‍)‍.‍ 1‍ J‍a‍s‍n‍o‍ j‍e‍ b‍i‍l‍o‍,‍ d‍a‍ s‍e‍ o‍v‍a‍ s‍e‍r‍i‍j‍a‍ m‍o‍r‍a‍l‍a‍ p‍o‍s‍t‍a‍v‍i‍t‍i‍ i‍z‍a‍ općenite povijesti kalifata, i prema tome uradio je tako kompilator sa / i m. Bilo bi bolje, da se je zadovoljio time, da je pustio g -\- k* da slijedi iza m, jer su upravo g -\- k*, koji opravdavaju i razjasnjuju umetanje lm među k i n. Ali on je volio uvesti g -f- ¥ u kontekst kronološke povijesti. Radeći tako imao je dvojaku svrhu : da dovede španjolske Omajade u izravnu svezu sa Moavijom i da osobito istakne pravu kronologiju. S toga je on umetnuo g u (Teofanovo) pripovijedanje ο‍ M‍o‍a‍v‍i‍j‍i‍,‍ a‍ k‍*‍ u‍ n‍o‍t‍i‍c‍u‍ ο‍ v‍l‍a‍d‍a‍n‍j‍u‍ J‍u‍s‍t‍i‍n‍i‍j‍a‍n‍a‍ I‍I‍.‍ Izlažući ovako točno određenu hipotezu, moglo bi se činiti, da pregonim mjeru u istraživanju, i ja sam tomu potpuno svijestan, da ima njeka granica, preko koje je zaludu tražiti, da se prodre u tajnosti literarne radionice. Moja je namjera samo bila, da osvijetlim općenitu propoziciju, (što mislim da sam i dokazao), da je hipoteza ove vrste potrebita, da se rastumači tekst glava 14.—25. Ova se hipoteza slaže bilo sa supozicijom, da su bile dvije re­dakcije ove rasprave kao cjeline, da se je u prvoj redakciji saracenski dio sastojao od a, b, i, η‍ (‍s‍e‍r‍i‍j‍e‍ 1‍.‍)‍,‍ i‍ d‍a‍ j‍e‍ s‍p‍o‍j‍e‍n‍j‍e‍ s‍a‍ s‍e‍r‍i‍j‍o‍m‍ 2‍.‍ (‍-‍|‍-‍ s‍e‍r‍i‍j‍o‍m‍ 3‍.‍)‍ učinjeno za drugu redakciju ; ili sa supozicijom, da je bila samo jedna redakcija (ne ranija od A. D. 952.) i da krparija pri­pada posve prvobitnom postupku kod priređivanja. Druga mi se supo­zicija čini da je ona, koju moramo prihvatiti. Ja ne mogu naći bilo kakova svjedočanstva, koje bi nas primoravalo na mnijenje, da su bile dvije redakcije rasprave kao cjeline, i ja ću kasnije dati razloge, zašto vjerujem, da djelo nije nikad bilo dovršeno. U drugu ruku možemo vidjeti, da je narav samoga djela zahtijevala sabiranje raznovrsnog materijala, koje se je protezalo preko njekoliko godina, i možemo ra­zumjeti, kako se ideja ο‍ s‍a‍d‍r‍ž‍a‍j‍u‍ m‍o‍g‍l‍a‍ r‍a‍z‍v‍i‍j‍a‍t‍i‍ u‍ p‍a‍m‍e‍t‍i‍ c‍a‍r‍e‍v‍o‍j‍.‍ Snujući odsjek 3. svoje rasprave, on je možda isprvice mislio malo ne samo na informaciju, koju je dobivao usmenim načinom od svojih suvremenika, na izvatke iz starijih, literarnih vrela možda je tek ka­snije pomišljao. Da ne prekidam ovo razlaganje, odgodio sam bio razmatranje -8-s|Aauov-a Stefanova, koji ima njeku historičku važnost za deseto sto­ljeće. Prije ovog stoljeća mi ne čujemo ništa ο‍ S‍t‍e‍f‍a‍n‍u‍ i‍z‍ A‍l‍e‍k‍s‍a‍n‍d‍r‍i‍j‍e‍ i‍l‍i‍ ο‍ n‍j‍e‍g‍o‍v‍o‍m‍ h‍o‍r‍o‍s‍k‍o‍p‍u‍ ο‍ S‍a‍r‍a‍c‍e‍n‍i‍m‍a‍;‍ o‍v‍a‍ n‍o‍t‍i‍c‍a‍ u‍ A‍d‍m‍.‍ j‍e‍ n‍a‍j‍r‍a‍-‍ 1‍ k‍*‍ =‍ d‍i‍o‍ o‍d‍ k‍,‍ k‍o‍j‍i‍ s‍e‍ o‍d‍n‍o‍s‍i‍ n‍a‍ o‍s‍v‍o‍j‍e‍n‍j‍e‍ S‍p‍a‍n‍i‍j‍e‍.‍

Next

/
Thumbnails
Contents