VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 103

103 Isama i Marvana, Th. 6234]; 105, 11 — Th. 6235; 105, 12 = Th. 6241; 105, 14 = Th. 6267 ; [Musa je izostavljen pred Harunom, Th. 6276] ; 105, 15 = Th. 6278. Iduća je rečenica nepotpuna: έν τούτω τω χρόνω, ήγουν της τών Τομαίων αρχής Ειρήνης και Κώνσταντος, ετος από κτίσεως κόσμου ,<?σπη' [6288]. τφ δ' αυτφ ετεΐ Ααρών — τέθνηκεν κτλ. Smrt Haruna pada u vladu Nikefora, u A. M. 6301 (,^τα'), vidi Theoph. S toga je moralo ispasti iz teksta mjesto, u kojem su bili zabilježeni događaji, koji pripadaju godinama A. M. 6288 i 6301. Ne može biti bez važnosti, da se ne samo spominje godina A. M. (jedini slučaj u ovoj seriji bilježaka), već se ona odnosi na carske suverene. Ovo nam odmah nagovješćuje, da zabilježeni događaj ima posla s rimskom a ne sa saracenskom poviješću. Sada ako potražimo u Teofana pod onim dvijem godinama, ο kojima se radi, naći ćemo, da ima u objema notica, koje se odnose na isti događaj. God. A. M. 6288 Konstantin VI. oženi se Theodotom, i opet Plato prekine općenje s patriarhom Tarasijem

; god. 6301 Teodor, Plato i studiti prekinu općenje s patriarhom Nikeforom δια Ιωσήφ ως παράνομος στεφανώσαντα Κωνσταν-

τΐνον καί Θεοδότην. Ovo sudaranje navodi na zaključak, da je jedna notica ο ovoj stvari bila prvobitno u tekstu, te je kasnije izostavljena. Ostatak teksta, do 106, 12, prepisan je iz Th. A. M. 6301. Onda slijedi formalna izjava, da je predidući popis nasljeđivanja kalifa uzet iz Teofana, koji se opisuje kao μητρόθειος Konstantina VII. Ali nismo još sasvim gotovi ni sa Saracenima niti s Teofanom. 1 — pp. 106, 22—110, 5 (cc. 23, 24), ο Španiji i ο imenima Ibe

rija i Hispanija (citati iz Haraksa, Ateneja, Partenija i t. d.). •m = pp. 110, 8—113, 5 (c. 25), okupacija Španije Vandalima i Vizigatima. Prijepis iz Teofana. Uvodi se naprečac, počinjući sa τούτω τώ ετει, bez oznake glede godine, koja se tu ima misliti. Ovdje bijaše marginalna nota (naslov glave 25.) έκ της ιστορίας τοΰ οσίου Θεοφάνους της Σιγγριανής. η = ρρ. 113, 6 114, 16 (α 25), saracenski άμερουμνεΐς (kalifi) i άμηραΐ. , Očevidno je po predidućoj analizi, da dio djela, koji se odnosi na saracenske sile (cc. 14—25) nije bio sastavljen redom bez prekida ili po jednoj jedinstvenoj osnovi. On nam odaje, kao što smo vidjeli, najjasnije tragove krpanje. Da ne govorimo ο ponavljanjima, od kojih se njekoja mogu tumačiti da potječu iz nemarnosti ili nepazljivosti, imaju dva razna i nezavisna pripovijedanja oMoaviji; i odsjek i dolazi između h i k, koji potonji tijesno pripadaju jedan drugomu, i to tako, da taj umetak čini početak od k nerazumljivim.