VJESNIK 9. (ZAGREB, 1907.)

Strana - 5

5 sud oduzeti prebendarima i dosuditi biskupu, jer imade važan razlog, koji govori prebendarima u prilog, a to je zastara ili dosjelost (praescriptio ecclesiastica). Prebendari su već odavna, od vremena biskupa Eberharda, a i prije njega, stekli i mirno posjedovali mnoge oranice, livade i mlinove. Protiv ovoga stjecanja i uživanja posjeda nije nitko dizao prosvjeda ili pokretao parnice. Od nekih predšasnika Osvaldovih : Eberharda, Andrije, Ivana, Benedikta i Demetrija, zakonitih biskupa crkve zagrebačke, dobili su prebendari za ova posjedovanja dapače i očinsku privolu, kako se to jasno vidi iz napomenutih povelja. Na ovaj se način već dugo navršilo vrijeme zastare, naime četrdeset godina. Jedino za neke oranice i sjenokoše, koje su prebendari u novije vrijeme djelomice dobili na dar, a djelomice kupili, nije prošlo propisano vrijeme zastare. Ove zemlje mogu biskup Osvald i čazmanski gradjani ili oduzeti prebendarima uz primjerenu odštetu, ili im uz stanovite uvjete i dalje ostaviti sa svim pripacima, dohocima i koristima, što ih po pravu zapadaju. Za one oranice i sjenokoše, što ih je voda iz ribnjaka poplavila i uništila, dužan je biskup Osvald dati prebendarima i altaristima druge, ravne po kakvoći, kolikoći i vrijednosti. Sami pak prebendari ne mogu od sada u napredak stjecati nikakovih posjeda, ni baštinom ni kupom, bez odobrenja i privole biskupa Osvalda (valjda i njegovih nasljednika), a i te mogu držati samo uz službe i podavanja, koja po pravu idu biskupski fisk. Ovo je bio zaključak, koji su iza duljeg ispitivanja i pretresanja stvorili suci i njihovi savjetnici, kojih je u ovoj zgodi bilo više nego obično. Osim prisežnika, podžupana i protonotara (te plemićkih sudaca) bili su od palatina pozvani kao savjetnici još mnogi prelati, baruni i plemići, kako je to bilo jednako učinjeno u sličnoj parnici, koju su podigli protiv biskupa Osvalda prebendari zagrebački. Prema tome bila je izrečena presuda, kojom su prebendarima i altaristima- čazmanskim, sadašnjim i budućim, dosudjene sve one prijeporne oranice, sjenokoše i mlinovi, da ih kao pravo svoje vlasništvo za uvijek drže i posjeduju, a o tom je sastavljena niže priopćena isprava. Zagrabiae, 1481. 2. martii. Nos Michael Orzag de Gwth, regni Hurigarie palatinus et judex Comanorum, ac cornes Stephanus de Bathor, judex curie Serenissimi principis domini Mathie, Dei gracia régis Hungarie predicte ac Bohemie, Dalmacie, Croacie etc., memorie commendamus, quod in congregacione nostra generali vniuersitati nobilium comitatus Crisiensis, feria tercia proxima ante festum purificacionis béate Marie virginis de speciali commissione et mandato prefati domini 30. januara nostri régis prope chiitatem Zagrabiensem celebrata, honorabiles magistri Anthonius decanus et Clemens Pozak, prebendarii ecclesie Chasmensis, pro se personaliter et pro aliis vniuersis prebendariis et altaristis dicte ecclesie Chasmensis cum procuratoriis literis loci eiusdem de medio aliorum exsurgentes proposuerunt eomodo, quomodo reuerendus in Christo pater dominus Osualdus, episcopus ecclesie Zagrabiensis, magnas quantitates terrarum arabilium ac fenilium eorundem actorum in pertinencia dicti oppidi Chasmensis, in comitatu Crisiensi predicto existentis, habitas pro se ipso minus iuste et indebite occupasses ac in facie quarundam ex eisdem terris et fenilibus quandam piscinam