VJESNIK 9. (ZAGREB, 1907.)

Strana - 195

Matija Kirinić (1746.—1805.) i sinovac njegov Valentin Kirinić (1783.-1840.). " (Gradja za povjestnicu historiografije hrvatske.) U posljednjoj četvrti 18. stoljeća i prvoj polovici 19. iztiču se medju hrvatskim historičarima dva Kirinića, po imenu Matija i sinovac mu Valentin. Prvi je kroz mnogo godina bio profesor obće povjestnice u .filozofskom fakultetu kr. akademije u Zagrebu, a drugi je opet bio predstojnik kr. zemaljskoga arkiva u Zagrebu. Oba su se bavila i hrvatskom historijom, pa je stoga potrebito, da znademo glavne podatke iz njihovog života. To je tim potrebitije, što su neki pobrkali sinovca sa stricem, pa misle, da je bio samo jedan Kirinić, te ga zovu sada Matija, a sada Valentin. Matija Kirinić rodjen je u Varaždinskim Toplicama na očinskom prediju od plemenitih roditelja Ivana Kirinića i Ane Mesić 20. veljače 1746. Gimnaziju učio je u Varaždinu, gdje je 1762. u svojoj sedamnaestoj godini, „magna cum laude" svršio gramatikalne nauke. Odanle pošao je u Zagreb u klerikat, gdje je obavio „humanarum litterarum Studium" u svojoj devetnaestoj godini (1764.). Poslije toga učio je u Beču kao pitomac hrvatskoga kolegija filozofiju i bogosloviju, te je u bečkom sveučilištu polučio baccalauréat filozofije i teologije. Vrativši se u domovinu služio je u Petrovini kao kapelan kroz godinu dana i tri mjeseca, a onda ga je uzeo k sebi barun Rauch, da mu podučava sina, i to najprije kod kuće, a poslije u plemićkom konviktu u Soprunu, gotovo kroz dvije godine- U to se je vrijeme Kirinić bavio i učenjem jezika, tako da je uz hrvatski, njemački i latinski govorio još francuzki i talijanski, te se uputio i u književnost tih jezika. Kad se je nakon ukinuća Isusovaca i njihovih visokih škola osnivala po novom sustavu kr. akademija znanosti u Zagrebu, odredjen bi za popunjenje profesorskih mjesta veliki javni konkurs ili „literarium certamen" na 5. oktobra 1776. Predsjednikom komisije, pred kojom su natjecatelji imali polagati izpit, imenovala je kraljica Marija Terezija grofa Rudolfa Ljudevita Erdeda. Taj je već 1. oktobra stigao u Zagreb, te odsjeo u kući grofa Ivana Draškovića, gdje se je konkurs imao obdržavati. Osim predsjednika Erdeda bili su kao članovi (vijećnici) te komisije: Josip Vernek, kanonik zagrebački i vijećnik kraljevskoga konsilija za Hrvatsku; Nikola Skrlec, vijećnik istoga konsilija i „superior regius in regnis Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae studiorum director" ; nadalje zagrebački kanonici Matija Petrović, Ivan Skrgatić i Josip Taisperger (potonji kao „regiae academiae Zagrabiensis localis director emeritus) ; onda bivši pavlinski provincijal Emerik Smolko, franjevački jubilar Pehmius, protonotar Petar Špišić, zagrebački podžupan Matija Bornemisa i protomedik Ignjat