VJESNIK 8. (ZAGREB, 1899)
Strana - 225
225 kraljem u tom pogledu, te je na ponuku kraljevu od g. 1432. 1 ), već za cijelo početkom 1433. gotova saborska pretstavka, kojoj je jezgra, da u slučaju velike pogibelji moraju i velemože doprinositi svom snagom obrani zemlje^). Anžuvinski obranbeni sistem podvrgnut je ovdje temeljitoj reviziji, trh više nije osobni nego materijalni. Proti tom smjeru revizije odredjenom već u ponuci kraljevoj od 1432. (koja očito traži oznaku područja, u kojem je narodna vojska dužna ratovati o svom trošku) naperena je stavka ob izuzeću ispod vojničkog trha; njezin „darovatelj" sam je kralj Ljudevit, začetnik domobranskog sistema. Time stičemo u g. 1432. prvi mogući datum postanka ovih falsifikata, jer već u toj godini bili su Blagaji za cijelo posve upućeni o stanju stvari preko svoga svaka — vrhovnoga kancelara Ivana Albena 3 ), koji je doista duboko sklon ovoj obitelji*). Ova okolnost dovodi nas na misao, da su sva tri falsifikata radjena sa znanjem biskupa zagrebačkog Ivana, dakle još u istoj g. 1432/'). Dobiva pako ova kombinacija tim veći stupanj sigurnosti, što je bezdvojbeno, da je falsifikate izradio čovjek zaposlen u kr. kancelariji. Samo tako je naime moguća izvrsna formalna i sadržajna kakvoća ovih krivotvorina, koje uvjetuju neobično poznavanje listina kraljevskih počam od Andrije pa sve do Sigismunda; samo tako je rastumačivo, te je bilješka „commissio propria" pisana skroz službenim karakterima, samo tako je pojmljivo, te oprezni inače falsifikator počinja nezgrapni anakronizam u naslovu kraljevom. Pred njim je ležala kao uzorak listina IIIc, on je za datum i dignitare vjerno kopira, ali za naslov on ne treba formulara, taj mu je već u ruci, pak ga i piše na pamet 6 ). S velikim nadama fabricirali Blagaji (Ladislav, Antun, Ivan) ove privilegije, da obitelj, koja se digla do historijske visine, učine u svemu ravnom obim moćnim obiteljima: domaćoj Frankapanskoj i tudjoj Celjskoj i po rodu i po položaju, jer moć im bijaše i onako u naponu. Neobuzdani nagon jugoslovjenskih silnih familija za prvenstvo, koji se u doba arpadsko očituje u vjerolomnoj, surovoj borbi za nasljednu banovinu, tu je zadobio glatki već oblik. Listine su ove upravo remek-djelo obiteljske diplomacije za izigravanje i nadbijanje saveznih ili neprijateljskih rivala. Još jedna generacija slična ovoj, u kojoj se sretnim križanjem znatno potencirale sve vrline srca, proračunanost x ) Priopćio je Kovachich, Suppl. ad vestigia I, 344. Glede datuma v. Salamon, Magyarorszäg a török hoditâs koràban 19; M. Neinzet tört. III, 584. 2 ) Potvrdjena tek 1435. (Torvénytâr I, 246). Uzroke, koji spriječavali potvrdu v. M. N. tört. III, 586. 3 ) Antun Blagaj imade za ženu sestru biskupa zagrebačkog Ivana, Magdalenu, (v. CB. geneologiju). Antun umro izmedju 1346. IV. 24. i 1347. VIII. 13. (u prepisu kaptola zagreb. CB. str. 303 „condam.). 4 ) Ostavlja svom nećaku Ladislavu Blagaju 1000 dukata u svojoj oporuci (CB. str. 308.). 5 ) Ivan Alben umro u prvoj polovici g. 1433. 8 ) I okolnost, te u naslov nije uzet „dei gratia Romanorum imperator 11 govori donekle za g. 1432.