VJESNIK 8. (ZAGREB, 1899)

Strana - 217

217 bez dvojbe iz vremena Sigismunđova. Klausula za potvrdu novim pečatom pisana je po mojem mnijenju istim pismom, kojim i listina sama, nu jače se približuje karakteru pisma Il.b, te tako čini interesantan prelaz od maskirane ruke Il.a na demaskiranu u Il.b ; dokaz za izvanrednu pomnju i promišljenost fabrikatora, koji na taj način nastoji da istakne kronološku razliku izmedju listine i klausule

1

). Kako se može vidjeti iz rečenoga, a i iz mnogih paleografskih detalja (koje je moći tek prstom pokazati u izvorniku, nu jedva riječima opisati) vinuo se falsiflkator u ovom svom djelu do takovog stupnja savršenstva, koje danas dostizava učen listinoslovac tek u teoriji, ali ga ne bi nipošto dostigao u praksi. Nu vještinu pisarevu natkriljuje jošte umjeće vajaoca pečatnika, ispod kojeg je izašao niže rekonstruirani pečat, koji se u najskranje tančine pokriva s izvornim prvim dvostrukim pečatom kralja Ljudevita-). Jer ne ćemo li da tvrdimo, te je prvi ovaj pečatnik kraljev, ukraden u Bosnoj, dospio slučajem ili promišljenim činom, izravno ili stranputicom u ruke krivotvoritelja, to je pečat na Il.a, premda se potpuno podudara s pravim, nužno falsifikat. Oba najme i prečesta načina, pomoću kojih falsificiran tekst listinski pridržaje odnosno dobiva u potkrepu pravi pečat, ovdje su posve isključena. Na velikoj (285 X 645 cm), glatkoj, svuda jednako debeloj pergameni nema ni najneznatnijeg traga, da bi starije pismo bilo istrugano ; svilena, pletena vrvca ružičaste boje posve je cijela, pečat zajedno s vrpcom dakle nije mogao biti nadovezan, a 2 odlomka pečata, — od kojih gornji potpuno zatvara u sebi oba kraja vrvce, a drugi, nezavisni od prvoga skroz obljepljuje (heraldički) lijevi joj pramen — isključuje i zadnju sumnju, da bi čitava (mladja) uzica bila utaknuta u pravi pečat. Oba odlomka (a, b) dijelovi su Čitavog nekadanjeg pečata, od kojeg nalazimo u vrećici, sto čuvala pečat, jedan oveći dio (c) i mnogo posve trošnih neznatnih

3

), -— pečata, koji je bez dvojbe pritisnut na uzicu dvostrukim savršenim pečatnikom. Pomoću njihovom dade se rekonstruirati čitavi pečat. Odlomci lijepe najme na uzici, koja, kako je poznato ne prolazi kroz promjer pečata, nego u njemu divergira — tako, te su na njima sačuvana 2 nesuvisla luka periferije pečata. Pravac koji spaja skranje im točke, nije promjer (= 112 mm), nego tetiva (= 109 mm.), kako je to moći točno ustanoviti po slovima legende pečatove. 1. Prednja strana dvostrukog pečata : a) gornji, veći odlomak : na polju kraljevska glava; legenda: GMERIE f LO b) donji, manji odlomak: od polja nije sačuvano ništa ; legenda: VNGAR c) otpali odlomak: na polju donji dio prijestolja; legenda: IE DALMACIE CR. — Konstruirana legenda : f LOdovicus dei gra hVNGARIE DALMACIE CRoacie rame servie gallicie lodOMERIE. l

, Fabrikator listine Nelepićeve n. pr. nije bio tako oprezan. Tu je pismo i tinta posve identična u klausuli i listini. 2

) Fac-simile toga pečata u naravnoj veličini v. kod Pör-a, Nagy Laj os (Eletrajzok 1892.), 372. M nemz. tört. (Szilâgyi) III. 282—3; znatno umanjen kod Klaića, Povijest II., 83. Sr. Pray, Syntagma tab. II. 1. Ja sam se kod rekonstrukcije i kontrole odlomaka na Il.a služio galvanoplastičkim otiscima prvog kraljevog pečata u zbirci otisaka N. M. 3

) Baš ova sipkost kao i tamnija boja voska pokazuju, da je pečat Il.a imao mnogo više primjese smole, nego li pravi (pogotovo prvi pečati) izašli iz kr. kancelarije, koji se odlikuju osobitom kohezijom voska.